Nedaleko od Hridskog jezera, u gustoj molikovoj šumi, nalaze se dva bistra, plavozelena jezerca – gorska oka, u narodu poznata kao Zelenine oči. Manje jezerce je bliže Hridskom jezeru, a veće, poznato i kao Malo jezero, nalazi se nešto niže.
Ova dva jezerca postala su, kako se pripovijeda, od suza prelijepe djevojke Zelene. Zelena, a tako su je zvali zbog svijetle boje kose i očiju, čiji je stan bio na jednom od katuna na Velikom Hridu, zagledala se u momka iz svog sela, ali je njen otac dao drugome mladiću, čiji je katun bio na Malom Hridu. Kao prošenica (vjerenica) Zelena je dolazila kod Hridskog jezera, na jedan proplanak i u hladu visokog bora molike plakala. Od njenih suza nastala su ova dva lijepa jezerceta, plava kao njene oči i bistra kao njene suze.
Kada su svatovi sa Zelenom kraj Hridskog jezera prolazili, Zelena je sa konja u najdublju vodu skočila i istog se trenutka u vilu jezerkinju pretvorila. Na tom dijelu jezera, ispod onog visokog kamena kod kojeg je Zelenu studena voda jezera pokrila, niko se ne kupa. Plaši se narod jezerkinje vile da ga, kolovratom koji stvara, ne uzme ka sebi.
Vjeruje se da je i voda ova dva jezerca – Zeleninih očiju, kao što je i voda Hridskog jezera, ljekovita, a i da je ljekovito cvijeće oko njih, pa svako koga put na Zelenine oči nanese, bistrom vodom se omije i ubere šareni buket mirišljavog planinskog cvijeća.

Izvor: avlija.me, piše: Ramo Markišić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime