Ermina Bibić, rođena je u Rožajama. Ljubav prema poeziji razvila je od svoje jedanaeste godine. I tada, još kao dijete, mir je pronalazila u pisanju pjesama. Njena poezija zrači mladalačkim poletom i energijom koja proističe iz njenih kristalno jasnih misli. S tim što je tada to bilo iz dječje perspektive, dok sada na svijet mlada rožajska pjesnikinja gleda sasvim drugim očima i svoje najljepše emocije prenosi na papir. Inspiraciju je pronalazila u svemu što je oko nje, u ljudima, događajima, pa čak i u samoj sebi. Stihovi su navirali sami od sebe, a ona ih je vješto prenosila na papir. Oduvijek je voljela da čita poeziju, saosjećala s piscima koji je pišu, i pronalazila sebe u svima njima. Apsolutno sam siguran da će njeno ime biti, nesumnjivo, jedno od najljepših na, uvjek magičnom, poetskom nebu Crne Gore. Poezija je oduvijek bila jedan od najljepših prostora na kojima ispisujemo naše stranice života, čak i onda kada nam je teško. Pjesnikinja Ermina Bibić želi mijenjati svijet oko sebe i u sebi. U društvu u kojem su dugo vladale dogme, i gdje su žene bile samo majke i domaćice, ne treba da nas čudi da Erminin alter-ego postaje glasnji i da ona želi da se čuju i njene misli. Poezija Ermine Bibić, predstavlja njenu unutrašnu galaksiju, prostor suptilno-emotivnih traganja, nada, želja, kontura u kojima se odvija čitav jedan proces. Opisujući promjene i utiske sopstvenih i društvenih položaja, ova pjesnikinja u različitim sudbinskim trenucima zapravo prikazuje mnogo širi lični prostor sjećanja, mističnih tajni i obala ljubavi i poštovanja na kojima i gradi svoje stihove.

Zbog toga je poezija Ermine Bibić data iz lične poetske intime, koja je u potpunosti razumjela sebe i svijet oko sebe, ali koja rezultate svojih razmišljanja nije umjela da artikuliše sem na ovaj način. Umjesto toga pesnikinja je dala lirske sjenke i subjekte skenirajući ih na tako jedan orginalan način. Stihovima koji predstavljaju probljeskivanje njenih prostora, odnosno pjesničkim

sintagmama koje govore o jednom ili drugom odnosu prema društvu, pesnikinja je uspjela da uspostavi dinamiku na nivou gotovo svih pjesama. Ta dinamika je umnogome potpomognuta suptilnim efektima i figurama kojima se autorka služi. Svaka Erminina pjesma u zbirci predstavlja cjelinu za sebe, s tim što se u kompoziciji gotovo svih pjesama lako može uočiti veza među pjesmama, i to posredstvom istovjetnih motiva, ideja i detalja. Autorka kroz svoju poeziju podvlači značajnu istinu svojih pjesama, ne postoji ništa što je (ne) realno, sve je plod sublimacije iz stvarnog života i spoljašnjih impulsa. Veliki ruski mislilac Mihail Epštejn jednom je zapisao: „Mislim da je većina naših sadašnjih problema nastala iz toga što nijesmo stvorili svoj način da pričamo o ljubavi. Mislimo bez ljubavi.” Nedostaje nam ta komponenta u modernoj poeziji, dok kod pjesnikinje Ermine Bibić ona je veoma izražena što daje posebnu vrijednost njenim pjesmama. Ali, u najtežim (poetskim) trenucima pjesnikinja ostaje sama sa sobom. Snovi i kreativnost, želje i nadanja, prošlost i budućnost, dan i noć su samo dio njene, na momente, kompleksne ličnosti koja želi da svojom poezijom na naljepši način obogati svijet u koji je tek zakoračila. Zbirka  poezije ,,Stihom kroz život” predstavlja njen prvi korak, emocionalan, nebuntovan, neopterećen efektom, može se shvatiti kao snažna poetska poruka, ali to je onda sfera njene književne misli, ponekad melanholična, ali ne i apatična, već vrlo živa i živahna svijest o svijetu u kojem živi i koji je okružuje. Tu je i sloboda kao najveći princip, koji se ponekad kosi čak i sa ljubavlju, a ostavlja prostora da razmislimo gdje se ta dva pojma sijeku, a gdje sasvim razilaze i da li se razilaze. ,,Stihom kroz život” je, pak, slobodna šetnja kroz rodni kraj pun magijskih boja, pretočenih u najljepše misli mlade rožajske pjesnikinje.

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime