Prošlo je punih 55 godina od košarkaškog turnira na Stadionu malih sportova u Ivangradu na kom se Košarkaški klub IVANGRAD izborio za ulazak u Prvu saveznu košarkašku ligu SFRJ. Bio je to prvi košarkaški klub iz Crne Gore koji je ušao u jugoslovensku košarkašku elitu, u vrijeme kad je Jugoslavija bila košarkaška velesila.

Tog oktobra 1965. godine ekipa profesora Radula Vešovića dominirala je crnogorskom košarkaškom scenom. Druga generacija ivangradskih košarkaša bila je na vrhuncu svoje karijere. Ali, iako se u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori još od 1947. godine igrala vrhunska košarka, ona i dalje nije imala svog predstavnika u društvu najvećih na nivou savezne države.

Prvu priliku za ulazak u Prvu ligu Ivangrad je imao na saveznom turniru koji se, u nedostatku stadiona, održavao  na ploči u ivangradskom parku pored Lima 1952. godine, ali naši momci pred svojom publikom nisu uspjeli da je iskoriste. Za drugu su se izborili tek nakon 12 godina, na turniru koji se održavao na Cetinju 1964. godine, gdje su zasluženo osvojili prvo mjesto, i kao predstavnici Crne Gore organizaciju novog u jesen 1965. na kom će se sa još pet kandidata takmičiti za ulazak u Prvu saveznu košarkašku ligu.

Na turniru u Ivangradu koji se prije punih 55 godina održavao na starom košarkaškom stadionu „Kraj Begine kuće“, sa drvenim klupama i tarabama umjesto ograde, učestvovalo je šest ekipa iz šest republika bivše Jugoslavije: KK „Borac“ iz Čačka, KK „Mlada Bosna“ iz Sarajeva koja je kasnije promijenila ime u KK „Željezničar“, KK „Mavrovo“ iz Gostivara“, AKK „Branik“ iz Maribora, „BSK“ iz Slavonskog Broda i KK „Ivangrad“ kao domaćin i organizator.

U nezaboravnoj atmosferi ulaznicu za prvoligaško društvo osvojila su dva prvoplasirana kluba: KK „Borac“ iz Čačka i KK „Ivangrad“. Tako su tog oktobra 1965. po prvi put u istoriji i Ivangrad i Crna Gora dobili svog prvoligaša, a ivangradski navijači do kasno u noć, uz pjesmu „Na stadionu kraj Begine kuće, za sve goste biće ovdje vruće“ nosili su na ramenima svoje junake: Ranka, Moma, Jova, Đura, Suda

Grad je danima slavio veliki sportski uspjeh legendarnog Radula Vešovića i njegovih momaka, a zahvaljujući tome,  naredne 1966. godine dobio je novi Stadion malih sportova, i priliku da sa njegovih tribina gledaju najveća imena jugoslovenske košarke: Radivoja Koraća, Branka Plećaša, Krešimira Ćosića, Dražena Dalipagića, Mirzu Delibašića, Iva Daneua, Dragana Kićanovića, Zorana Slavnića i mnoge druge, pa čak i američke reprezentativce, harlemske košarkaške mađioničare…

Od tog oktobra prošlo je 55 godina, ali i taj, kao i mnogi drugi veliki jubileji ovoga grada, pao je u nemilost zaborava. Ni te večeri kad su i Ivangrad i Crna Gora bili na nogama i proslavljali pobjedu, ni mnogo drugih sportskih, kulturnih, naučnih i obrazovnih pobjeda kojima se ovaj grad nekada ponosio, ovdje se više niko i ne sjeća.

Decenijama se već navikavamo na poraze u svim oblastima, a grad koji je nekada bio sportski, kulturni, naučni, obrazovni i industrijski centar Crne Gore i Jugoslavije, postao je epicentar propadanja i duboko potonuo u močvaru balkanske malograđanske žabokrečine.

Ovo su ljudi koji su prije punih 55 godina KK „Ivangrad“ uveli u Prvu saveznu košarkašku ligu SFRJ, a Ivangradu i Crnoj Gori poklonili prvoligaški status.

Slijeva stoje: Sudo Musić, Jare Filipović, Jovo Popović, Đuro Lalević, Budo Nikolić, Momo Nedić – Minjota, Miško Đurišić i Nino Vušurović. Čuče: Faruk Kadić, Gavrilo Gajo Lončarević, Časlav Čajo Magdelinić i Ranko Bukumira. Naravno i njihov sportski učitelj, trener i selektor, profesor Radule Vešović. Njihova imena ovaj grad ne smije nikada zaboraviti.

Izvor: espona.me Piše:Adem Ado Softić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime