Teritorija bjelopoljske opštine bogata je izvorima pitke minealne vode u narodu poznate kao kisjele vode. Najpoznatiji su u: Nedakusima, Čeoču, Orahovici, Kanjama , Grančarevu… Izvor u Čeoču je kaptiran.To je na tržištu je poznata mineralna voda „Rada“.
Narodno vjerovanje da su ove vode ljekovite dobilo je naučnu verifikaciju
Izvori mineralne vode su bogatstvo koje naselja gdje izviru čine dodatno poznatijim i za život pogodnijim. Za neke od ovih izvora vezane su veoma slikovite i interesantne legende. Posebno je poznata ona vezana za izvor u Čeoču koji je na tržište dospio kao brendirana mineralna voda RADA.
Legenda kaže da je planina Lisa u čijem podnožju su, uglavnom, izvori mineralne vode bila i staniše vila, mitskih ljepotica-vila. U Lisu među vile stiže glas da u kući Radičevoj živi djevojka koja ljepotom nadmašuje ljepotu svih vila. Najhitrija među njima dobi zadatak da odleti i provjeri da li postoji takva ljepotica i u čemu je tajna njene ljepote…
-Jeste, sestre moje. Ljepota svih nas nije ravna ljepoti šćeri Radičeve, vlastelina čiji dvor je nedaleko od hladnog izvora iz kojeg izvire voda neobičnog kisjelog ukusa. Ta ljepotica svakog jutra, tom vodom umiva lice. Mislim da je tajna njene ljepote u tom izvoru.
-Idem sad da zatrpam taj izvor, da joj ljepota sa lica nestane, reče zla vila.
-Ne, nećemo ljudima zlo činiti. Prije zore letimo na planinu Kom, da se pridružimo Komskim vilama, presudi Dobra Vila.
U Lisi su vile živjele u legendi. Hladni izvori kisjele vod traju na dobrobit ljudi toga kraja i Crne Gore. Sjećanja osvjetljavaju. Od šezdestih do polovine osamdestih godina dvadestog vijeka na Kiseloj vodi u Nedakusima svakog drugog maja od ranih jutarnjih sati pristižu mladi. To je dan narodnog veselja. Harmonike vezu sitno. Kud Tekstilac izvodi splet narodnih kola sa prostora Jugoslavije. Na drugom dijelu platoa crnogorski oro. Iz destine grla ori se pjesma muška, snažna : Lovćen nam je oltar sveti.
Nedaleko tijela djevojaka i mladića u vijugaju kao da su od gume u ritmu: tvist, tvist…Zaljubljene parove zagrli tamnik borove šume koju su zasadili gorani bjelopoljskih škola…
I restoran na Kisjeloj bijaše kultno kulinarsko mjesto. Konobari su zanat pekli u Opatiji, Vrnjačkoj Banji… S ponosom su isticali da su jednom prilikom i Maršala Tita ugostili…
Bungalovi izgrađeni za smještaj Štaba Omladinskih radnih brigada bili su tih godina konačišta turističkim vjesnicima bjelopoljskog kraja.
Ostalo je zapisano, i nerealizovano iako su „radovi u toku“, da se ovdje dosegne do termalnih voda koje bi, u pretpostavci, mogli da budu „energent“ za toplifikaciju grada. Bušotina je stigla na oko trista metara dubine. O toploj vodi se zvanično malo priča.
I restoran i bungalovi su poodavno prošlost. Postoje planovi…a kad će i hoće li biti realizovani- ne zna se!?
Kisjela voda u Kanjama, selu petnest kilometara udaljenom od Bijelog Polja je posebna priča- bila i ostala. Dobra, tvrde mještani, za stomačne bolesti, ali i za izoštravanje vida. Nalazi se blizu Osnovne škole“ Mladost“ u kojoj je sedamdesetih godina prošlog vijeka nastavu slušalo i više od pesto učenika. Škola je u neposrednoj blizini Kisele organizovala dan sporta. Bila je to prilika da se učenici nadmeću u sportskim vještinama, nastavnički kolektiv uživa u gozbi , izobilju kisjele vode sa izvora i pjesmi_ njčešće punoj ljubavnih treptaja, jer prosječna starost kolektiva bijaše oko dvadeset pet godina. Šetnja do izvora kisjele vode bila je svojevrsno korzo na kojem su pulsirali ljubavni tnreptaji. Djevojke su za tu šetnju oblačile lijepu odjeću jer je prema izvoru išlo dosta momaka kojima je flaša u ruci bila „pokriće“ za susret sa simpatijom koji se često završavao čežnjivim pogledom i osmijehom koji je govorio više od riječi.
Prave meraklije znale su da pored izvora potpale vatu i da pripreme kafu koja je u tom ambijentu posebno prijala. Našla bi se tu i čašica dobre šljivovice uz koju bi se oglasila harmonika i sevdalinka, sjetna tanana. Od tih sjećanja je i danas, mnogo godina kasnije, toplo u duši…
Piše: Radomir Perišić
