ISTA ŽELJA

Gleda srce, umiva se rosom,

trag se jutra provlači kroz travu.

Na oltaru nebeskog trajanja,

dah ljubavi nove slike šara,

Ozarena, duša opet hoće

čežnjom proći kroz tu kosu plavu.

Možda tako otvori se vječnost

i odnese vatru iz njedara…

Odjenuta u ruho bez teže,

osjećanja šume kao pjena;

Razliva se djevičanskom čedi

to što oko viđeti ne može.

Probudi se, načas njeno htjenje

od kojeg nas djeli samo sjena;

Šumi lahor, s cvijećem se igra,

sve radosti ponovo se množe…

U ZAVJETRINI SJETE

Jednom ćeš shvatiti zašto se voli.

I kad te nema, i kad te ima.

Svatićeš zašto bezdan boli,

zašto je tako, vjekovima…

Jednom će ljubav kucnut na vrata,

i ako otvoriš sudbinu diraš.

Opojni miris nebeskog cvata,

neće ti dati sama da biraš…

A onda biće to što bude!

Srcem se mjeri sve što se rađa.

Čežnje će biti željne il’ lude.

Jedna gorčija, druga slađa…

Al’ ti ćeš opet gurnuti sebe,

u to okrilje usnule tame…

I opet biće život bez tebe.

Nema tog mjesta kraj tebe zame…

NA URANKU SNENOM

Rasipaš se žarom nerođenih snova,

nevinom ljepotom što bespućem luta.

Blistava ko zora na uranku snenom,

a tek na izvoru svog zvjezdanog puta…

Treperiš u dahu proljećnog beskraja.

Po duši se spokoj nedostižnog plavi.

Lebdiš vječnom žudnjom procvalog iskona,

što počinje ljubav životom da slavi…

Ima te, ima, svud si u meni, tvojom se silom moj život piše.

I treptaj neba hrani me maštom u kojoj ljubav sa tobom zri.

Dugi su dani, a nama kratki, trebamo se uvijek više.

Prolazi život, al’ cestom slada, u kojem zanos mladosti vri…

Piše: Budimir Vukadinović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime