Naslov zbirke Našli smo jedno drugo nagovještava da čitaoca čekaju među koricama ove knjige poetski treptaji koji će mu ispuniti um i srce. Iz stiha u stih, iz strofe u strofu, poetska suptilnost-bez robovanja formi, nosi čitaoca u luku ljubavi u kojoj misaonost i nemir, radost i sjeta pletu poeziju u suštinskom značenju.

    Pokretačka snaga u životu  pojedinca je Ljubav  – spontana, poetična, upečatljiva. Pjesnikinja ne morališe. Ona pokazuje kako se ljubav manifestuje kao snaga sa kojom su sve prepreke savladive. Njeno poetsko lice krasi vedrina osmjeha pred kojim pucaju tamni oblaci i obasjava plavetnilo vedrine. Ona je uvjerena, a njena poezija poručuje, da je povratak u svijet ljubavi jedini izlaz iz konfuzije u kojoj se nalazi ovovremeni čovjek. Sopstveni životni inpulsi se temelje na prihvatnju sopstvenog unutrašnjeg glasa. To je izbor za koji se autorka odlučila, koji snažno grije stihom i porukom koju šalje. Ova poezija snažno sugeriše da je prava ljubav istinsko kraljevstvo. Za zvijezdom sreće često jurimo nesvjesni da je ta zvijezda u nama rođenjem i da treba da pogledamo u sopstvenost da bi je spoznali. Jer,  jednog  dana sve će završiti. Život cio. Najtužnije je doći do njegovog kraja teške duše, kajući se što nijesmo više voljeli, više se radovali, više opraštali…

Edita Dautović je hrabra. Ona je svoj život smjestila u stihove i ponudila da čitalac iz te bašte ubere cvijet koji mu dušu, u surovom vremenu, obogati najplemenitijim osjećanjem. Ovo je poezija nikla iz Drveta života. Zato je bliska životu, istini… Ona je snažna poruka čitaocu da smogne hrabrost i svoj život, ako za to ima afinitet, stavi u stihove… i napravi pjesme koje  su POEZIJA.

Život mi se negdje zaglavio!

Da. Pišem

Zemlja se i dalje okreće.

Vjetrovi duvaju.

Sunce grije.

Ja dišem.

Editine pjesme imaju svoje vrijeme, ali i notu svevremenosti. Inspiracija je prefinjena. San traje, kaže pjesnikinja, koliko i život.

„Ode moj život u beskraj.

I niko to nevidje, drago mi je što ne vide.

Ne želim da vide i žale sa podsmijehom…

Na čitaocu je da krene u druženje sa poezijom sanja san koji je smješten među korice ove knjige.

 Ovo je snažna lirika u kojoj  čitalac postaje jedno sa pjesmom. Sjedinjeni potiru bol i uvećavaju radost.                            

                                                                        Piše: Radomir Perišić