Kažu da djetinjstvo često puta odredi sve ono što će nam se kasnije dešavati u životu. Preslikaju se neke dječje igre, strasti, interesovanja i kako odrastamo počinjemo na jedan drugačiji, profesionalan i odgovoran način, da se vraćamo „dječjim igrama“. Doktor i specijalista interne medicine iz kolašinskog Doma zdravlja Jelena Zindović se prisjeća da su u djetinjstvu, igrajući se, htjeli da budu „doktori“ i „sestre“…

„U našoj široj familiji je bilo dosta djece, a većinu su činile djevojčice približnih godina. Dosta vremena smo provodili kod babe Milje i đeda Branka. Kao „doktorima“ i „sestrama“, pacijenti su nam bili lutke, ali i đed i baba. Vjerovatno je i to uticalo da danas budemo „porodica ljekara“. Moja starija sestra Mirjana je doktor medicine i kao specijalista kliničke biohemije radi u Domu zdravlja u Mojkovcu. Četiri godine mlađa sestra Ivana je ljekar u Švajcarskoj gdje specijalizira internu medicinu. Brat od strica Miljan je hirurg u Kliničkom centru Crne Gore. Rođeni brat Bogdan nije krenuo stopama sestara, već je završio pravo i kao pravnik- kriminolog radi u Upravi policije“, objasnila je Jelena Zindović.

Uz sklonost koju su donijele „dječje igre“, odgovornost i motivacija da se studira medicina,
nastala je u uglednoj crnogorskoj porodici gdje su od malih nogu stekli radne navike. Imali smo obaveze koje smo svakodnevno izvršavali a uzor su nam bili naši roditelji, kaže Jelena.

„Oni su bili veliki radnici i usadili su nam da samo predanim i poštenim radom možemo da ostvarimo životne ciljeve. Tokom osnovne i srednje škole pratila sam i vannastavne sadržaje. Zanimala me je crnogorska istorija a sa posebnim zadovoljstvom sam čitala o humanistkinji Jeleni Savojskoj. Bila je bolničarka gdje je najteže i najzahtjevnije bilo, borila se protiv tada teško izlječivih bolesti, učestvovala u podizanju bolnica u Italiji. Voljela bih da makar dio onoga što je ona učinila, učinim za svoj narod“, priča Jelena.

Jelena Zindović, doktor i specijalista interne medicine

Tokom studija se nikada nije pokajala što je upisala medicinu jer je u početku znala da
samodisciplinovano i samosvjesno može odgovoriti obavezama koje je čekaju. Prvo zaposlenje joj je bilo u  Kragujevcu, ali je brzo donijela odluku da se vrati u Crnu Goru.

I Hipokratova zakletva ali i ona dodata da se pomaže svom narodu. Već 11 godina radi u kolašinskom Domu zdravlja, nedavno je završila specijalizaciju interne medicine i nije nakon toga, kazala vidimo se, Kolašine.

„Nakon završene specijalizacije želim da u praksi primjenim i dosadašnje iskustvo i znanje koje sam stekla specijalizacijom. Za svih 5 godina koliko je trajala specijalizacija u Beogradu , bila sam u kontaktu sa pacijentima. Čujemo se telefonom, razgovaramo, htjela sam im najaviti da ću im se opet vratiti. Svaka sredina nudi izazove, a ja sam to pronašla u Kolašinu. Za sada sam izabran doktor za odrasle, radim internističku ambulantu. Male sredine su zahtjevne za rad, ali su veliki profesionalni izazov za ljekara.  Svaki dan donosi nove izazove i nema vremena da se prepričavaju prethodni događaji. Lijep je osjećaj kada se sretnete sa pacijentom koji se oporavio i vratio životnim obavezama.  Tu vrstu zahvalnosti, ali i satisfakcije za nas ljekare možete sresti samo u malim sredinama“.

Jelena vjeruje da je uz primjenu modernih standarda medicine, ponekad jednako važno pacijentu uputiti osmjeh i toplu riječ. Samo tako se stiče uzajamno poštovanje. Neophodno je saslušati i razumjeti pacijenta, sagledati sve socio-ekonomske uslove u kojima živi. Liječiti, znači biti posvećen. Biti humanista iznutra. Upotrijebiti znanje, ali i svoju snagu čovjeka.

Kao ona druga Jelena. Jelena Savojska

Ulica Kolašinske brigade

Nakon jedanaest životnih i profesionalnih godina provedenih u Kolašinu, Jelena Zindović kaže da je zahvalna gradu i sugrađanima.

„Rođena sam u Poljima koja su do 1957. godine teritorijalno i administrativno pripadala Kolašinu. U neobaveznim razgovorima van struke kažem da kada u Kolašinu postoji „Mojkovačka ulica“ onda  bi ulica niz Polja trebala da nosi ime „Kolašinske brigade“ a to je i želja pojedinih starijih Kolašinaca“.

Stacionar u Domu zdravlja

Dr Jelena R. Zindović smatra da je kolašinskom Domu zdravlja neophodan stacionar i da za
njega ova ustanova ima uslova. Kaže da je nekada postojao i da su tada autoriteti i kolašinskog i crnogorskog zdravstva bili dr Maksim Popović, dr Milisav Mišo Đurović, dr Dragoljub Medenica, dr Ivan Pižurica.

„O njima sam čitala i slušala od kolega i pacijenata i mislim da ih treba slijediti. Kolašin je prostrana opština sa dosta staračkih domaćinstava za čije zdravstveno zbrinjavanje je potreban stacionar. Na taj način bi se smanjili troškovi patronaže, a i pacijenti bi imali bolji tretman u stacionaru koji ima 10 ležajeva. Vjerujem da bi u opremanju imali pomoć Ministarstva, Vlade i lokalne uprave a jedno od većih ulaganja bi bila izgradnja lifta“, objasnila je Zindović.

Piše: Pobjeda, D. Drašković

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime