Kafa je ispijana polako da bi razgovor duže trajao. Šala, doskočica, smijeh zdrav, okrepljujući – anegota rođena u trenu postala je baština koja traje, sjećanje od kojeg je toplo u duši. Od razgovora i smijeha građen je most prijateljstva – od čovjeka – do čovjeka.

* * * 

Sa profesorom Mujom, divnim i plemenitim čovjekom, kojeg se sa posebnom ljubavlju sjećaju bjelopoljski gimnazijalci kojima je matematika bila bauk, Mirčeta i Ekrem su često sjedjeli. Voljeli su da iskoriste njegovu profesorsku rasijanost i naparave dobru šalu. Tako je bilo i ovom zgodom. Kupio Mujo crijep da prekrije kuću. „Mala Kikinda“ pakvana po 30 komada izgleda kao poklon – paket. Složio Mujo crijep u dvorištu i očekuje majstore. Jednog popodneva nebo se natuštilo. Samo što kiša nije počela. U Mujovu kuću upadaju Mirčeta i Ekrem. Još s vrata usplahirano viču: „Mujo, Bog te tvoj! Ti čitaš novine, a kiša samo što nije. Pokisnuće ti ova ljepota od crijepa. Poslije ga možeš baciti! Dok pričaju, pridošlice pomjeraju kauče da u sobi naprave mjesto za crijep. Izlaze njih dvojica trkom i nose jedno pakovanje. Mujo sam jedno. Kad su ponijeli drugu turu, Mujo, već zadihan, reče: – Stanite! Stanite da vam sve na svijetu, budale jedne! Pa zar crijep neće kisnuti na krovu? Nastavak „spasavanja“ crijepa od kiše uslijedio je u kafani.

* * *

Orao Ibro njivu pored puta. Volovi mladi, još nenavikli na rad. Ne umiju da se vrate sa kraja njive. Viče Ibro na sav glas – Oč, ojs, vrati se ze_konja, Alaha ti tvoga! E, moj Ibro, ti vjernik, a psuješ Alaha i misliš da ti rodi, pecnu ga učitelj Vladica. E, moj učo, i ti si mi pametan. Znaš li ti, bolan, da Alah srpski ne razumije.

* * *

Salih, poznati bjelopoljski apotekar, veseljak i šaljivdžija bio je nižeg rasta. Omiljen u društvu znao je da se našali na svoj i tuđi račun. Tako jedne novogodišnje noći, u hotelu, uzeo Salih stolicu i kroz razdraganu masu ide do stola gdje je sjedio Jordan, dvometraš. Spusti Salih stolicu, pope se – pa će, onako, s visine: -Ustani, Jordane, da se poljubimo i da ti čestitam Novu godinu!“

Piše: Radomir Perišić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime