U blage i svečarske dane, na početku godine u kojoj Crna Gora treba da obiljezi 150 godina
crnogorskog novinarstva u pojedinim medijima metež, ni traga od istine, ni od slobode zbora i govora.
Pljušte lažne optužbe, horski se napadaju svi koji misle drugačije i oni i njihove porodice.
Najbolji primjer napadi na Ljubomira Filipovića, političkog analitičara, koji odgovorno i temeljno komentariše trenutnu političku situaciju, bez uvreda i loših namjera.
Ipak, budni čuvari ,,novog od nasilja oslobđjenog društva ,,zasuli su paljbom uvreda i prijetnjama i Ljubomira Filipovića i porodicu.
Na prijavu ,,medijskog nasilja,, odgovorni nijesu reagovali. Ni zvanične instutucije, ni njihovi čelnici, ni do nedavno vrli i grlati NVO sektor koji je brinuo o ljudskim pravima i slobodama, ni medijska podijeljena zajednica.
Što se tiče komentara i poruka “plaćenika” na društvenim mrežama đe govor mržnje dobija
legitimet, dovoljna je najstarija crnogorska presuda-prezir, uz podsjećanje kada neko govori o
drugome, on priča o sebi, za one koji umiju da čuju.
A veći dio crnogorske javnosti to dobro razumije i prepoznaje.
Društvo crnogorskih novinara
