Osvrnemo li se bar malo unazad primjetićemo da se čovjek prilagodio globalnoj zajednici koja utiče na formiranje novih navika u njegovom svakodnevnom životu prije svega u oblasti primjene digitalizovanog društva, praćenju globalnih medija i korišćenju društvenih mreža i, gotovo zavisnosti od fotografisanja i tzv. „selfija“. Međutim, ubijeđen sam da nikakva novo modernizovana „životna forma“ čovjeku neće oduzeti pravo da ispoljava pravo na tradicionalne vrijednosti i ljubav prema prirodi i očuvanju zdrave životne sredine. Bez prirode i svega što prirodu čini čovjekovim prirodnim okruženjem zemlja bi bila jednostavno neprepoznatljivo i nemoguće mjesto za opstanak čovjeka. Zato se nikako ne smije dozvoliti degradacija čovjekovog prirodnog okruženja u vidu svakog njegovog otuđenja od prirode i bilo kakvog mijenjanja suštine dosadašnjeg poimanja odnosa čovjeka i prirode. Čovjek mora da opstaje na liniji sjedinjavanja sa prirodom i to na način da se sjedinjuje, živi po prirodnim zakonitostima i što više boravi u njoj. Da uživa u prirodi, planinama, jezerima, na moru, da osvaja zahtjevne planinske vrhove i, svakako, zahvaljujući globalnoj civilizaciji poštuje i upozna prirodu do krajnjih granica i valorizuje prirodne ljepote u svim segmentima u kojima je to moguće. Sportski, turistički i zdravstveni turizam u oblasti planinarstva ima neslućene mogućnosti koje još uvijek nisu iskorišćene u svim svojim potencijalima. Ipak, neophodno je da se odmah krene sa dopunom pravilnih javnih politika u čiju izradu bi se uključili svi oni koji imaju ne samo institucionalne obaveze već i svi zainteresovani kako bi se uspostavio ravnopravan korak sa ubrzanom urbanizacijom prirode, izgradnjom megalopolisa, velikih tržnih centara, „pametnih gradova i tehnologija“, usporenom izgradnjom reciklažnih centara za preradu otpada, racionalizacijom upotrebe još uvijek obnovljive energije. To se, između ostalog, može ostvariti i daleko boljom komunikacijom, ne samo putem savremenih digitalnih sredstava već i razgovorom direktnih korisnika prirodnih ljepota, a najviše planinara, istinskih ljubitelja prirode i ekološki zdrave životne sredine, jer ukoliko se ne varamo, da nam drugi ne zamjere, jedino oni imaju još uvijek zdravu ekološku svijest i stav da je javni društveni interes očuvanje zdravlja i opstajanje čovjeka odnosno uopšte opstanak života na zemlji.

Piše: dr Mirko Jakovljević