Četiri dana nakon što se knjiga kolumni “Déjà vu” pojavila pred čitaocima, kompletan tiraž je rasprodat. Iz tog razloga, biće štampano drugo izdanje knjige autora Saše Radunovića, koje bi u narednih 15- tak dana trebalo da se, ponovo, nađe na ista dva prodajna mjesta u Beranama (trafike).

Kako je saopšteno iz DOO “Lider Mont media”, koji je i izdavač knjige, bili su prijatno iznenađeni kada im je juče saopšteno da su svi primjerci knjige rasprodati.

“Ne samo da smo bili obradovani, već i prijatno iznenađeni, kada smo dobili informaciju da je za samo četiri dana rasprodat kompletan tiraž knjige “Déjà vu”. Ovo je još jedan dokaz da, bez obzira na ogromnu premoć digitalnih medija, pa i književnih djela u elektronskom formatu, štampani primjerak knjige i dalje predstavlja najboljeg prijatelja”, istakli su iz DOO “Lider Mont media”.

Recezenti knjige su prof. dr Draško Došljak i književnik i pjesnik Braho Adrović, dok su Umjesto predgovora i pogovora svoje utiske o knjizi dali doc. dr Mirko Jakovljević i prof. dr Radenko Šćekić.

Prelom knjige je izvršila Jelena Jušković, korice je priredio akademski slikar Irvin Masličić, a lektor je profesorica Tanja Radunović.

Piše: M. J.

doc. dr Mirko Jakovljević

                                                       UMJESTO PREDGOVORA

Kada mi je kolega po peru Saša Radunović predložio da dam mišljenje o njegovim kolumnama bio sam počastvovan, ali i svestan da je predamnom težak posao. Počastvovan, jer svaki put kad nešto pišete, i napišete, je od boga dar, a pisati o opusu prijatelja čast.

Istovremeno, forma teksta „umjesto uvoda“ je veoma zahtjevna a o odgovornosti i da ne govorim. Pogotovo za tekstove koji su već objavljeni na uticajnom beranskom i crnogorskom portalu Espona, u elektronskoj formi jer su time već više puta prošli sud javnosti.

Naime, Sašine kolumne su aktuelnošću tematikom, jednostavno „pozivali“ čitaoce da im se vraćaju i da, u to sam ubijeđen, svaku riječ, svaku rečenicu, svaku tačku, svaki zarez, a pogotovo, iako između redova nema ništa napisano, analiziraju. Dodatna teškoća koja usložnjava proces mog pisanja je što se ti tekstovi sada ponovo aktuelizuju tako što su sabrani, u tri grupe, između korica i čine zbornik.

Uvažavajući sve zakonitosti digitalnog doba koje proživljavamo i elektronskih zapisa koje prihvatamo moramo priznati, ipak, da je činjenica da ono što ostane na papiru ostaje „za vijek i vijekova“. Odštampana knjiga Saše Radunovića ostaće u brojnim  bibliotekama, i u nečijoj ličnoj riznici. Tako će zainteresovanoj javnosti, i onim analitičarima prošlih vremena ostati na uvid, u crno na bijelo pisanoj formi mišljenje, promišljanje, stav… Saše Radunovića. Književnika, novinara, posmatrača, istraživača, tumača, predlagača… kolumniste.

Riječ kolumna je latinskog porijekla što u prevodu znači stub. U novinarstvu to je stalna rubrika jednog autora, tekst pisan u prvom licu jednine. U definiciji još stoji i da tekst mora da sadrži nešto ironije i satire i da kolumna podrazumijeva periodičnost u objavljivnju.  Kolumnisti iznose mišljenje, pišu o dešavanjima u društvu i posebno obraćaju pažnju da čitaoce privuku „efektnim“ početkom teksta i krajem koji treba da je još efektniji.

Tako Radunović piše: “E, to „ali“ je problem. Ono, takvima služi u pokušaju da prebace žaoke javnosti prema drugome i drugima. Prema bilo kome, samo ne prema njima”. Ili, kolumnista Saša iznosi mišljenje…”za takve, a svi se danas tako predstavljaju u ovom slučaju, pa ispada da „niko nije bio za takvu odluku“, postavlja se pitanje: „Ko je, onda, od vas 13 bio za nju?“ I na to pitanje, nema odgovora. Neće ga ni biti. Jer su svi glasali, zbog onog „ali“…

Radunović se ne libi da oštro piše: “…Otvorena je nova sportska dvorana i završena rekonstrukcija istočne tribine Gradskog stadiona. Uz to,  lokalna vlast je javno priznala da je, ne usklađujući koeficijente sa zakonom, zakidala zaposlene koji se finansiraju iz Budžeta opštine”.

Radunović se nije pravdao nikome i kad je pisao: “Ne pišem vam ovo i ovako prvi put. Govorio sam vam dok je bilo vrijeme da ovako, kako ste radili, nije dobro. Nijesam to radio zbog vas, već zbog ovog grada, a vi uzvraćali podmetanjima, etiketiranjima, pokušajima fabrikovanja neistina. Svjedok mi je Bog da je sve što sam vam govorio bilo iz najboljih namjera. I čitaoci su svjedoci da sam na vrijeme upozoravao čemu vas vodi politika koju ste forsirali, a vi se ljutili…”

Znao je, Saša Radunović i da iznese pohvalne stavove poput: „Nakon nešto više od godinu dana od početka radova, ove jeseni su završeni radovi na rekonstrukciji i pokrivanju istočne tribine Gradskog stadiona i danas je to jedan od najljepših sportskih objekata u državi”.

Na kraju, uz preporuku da Beranci Radunovićev zbornik kolumni svakako treba da imaju u svojoj biblioteci da se vratimo na nastanak kolumne. Zabeleženo je da se za prvog kolumnistu smatra Džon Hil koji je objavljivao još 1751. u  časopisu „London  Adviser“ i potpisivao se pseudonimom „Inspektor“.

Saša Radunović je aktivan kolumnista od 2004. i ne potpisuje se pseudonimom već punim imenom i prezimenom. I piše za Esponu, Novu slobodu….

Piše: doc. dr Mirko Jakovljević

doktor političkih nauka, komunikolog

prof.dr Radenko Šćekić 

                                                               UMJESTO POGOVORA

Dobio sam kao obavezu ali i čast, da iščitam tekstove publikovane u ovoj knjizi. Sa jedne strane to je lična obaveza i dužnost kao istoričara i politikologa da napravim osvrt na društvene teme obrađene u tekstu knjige. Sa druge strane nosi i izvjesni „teret“ objektivnosti, s obzirom na višegodišnje druženje sa autorom ove knjige, koje je moram priznati svojevrsna privilegija i čast.

Autora poznajem kao objektivnog i kritičkog medijskog poslenika, kao nekog ko ima stav, ima „kičmu“ i profesionalni dignitet, često možda krut i principijelan – ali se mora priznati autentičan i samosvojan. Tako da su tekstovi sabrani u ovoj knjizi u tom duhu: predstavljaju kritički autorov osvrt na aktuelna društvena dešavanja, teme i ličnosti od lokalnog do globalnog nivoa.

U svojim tekstovima, osvrtima, kritikama, Saša Radunović novinarski hrabro i oštro – često polemiše sa lokalnom vlašću ali i opozicijom, funkcionerima i političarima. Biti „ničiji“ je, kako etička privilegija tako i ogroman teret pritisaka (ali i ponuda) sa više strana.

Znajući da u svojim tekstovima i kritikuje ali i pohvali i jedne i druge …i treće. Autor je osim kritičkog, konstruktivnog stava u svojim kolumnama – lokalnim funkcionerima i političarima znao da istakne i „pragmatizam, hrabrost ali i razumijevanje politike”, uprkos razlikama u mišljenju po mnogim pitanjima.

Osim „slobodnog duha“ i „britkog pera“, Sašu Radunovića krasi i zavidna doza demokratskog kapaciteta u smislu davanja prostora za drugačija mišljenje, za sučeljavanje stavova, argumentovani građanski diskurs sa neistomišljenicima. Mada često sa izvjesnom dozom sarkazma i mašte u uvijenoj formi Domanovićevskog stila, poput teksta pod naslovom „(Š)Pijuni“.

Nastojeći da djeluje društveno odgovorno, prije svega kao novinar ali i kao čovjek, u svojim tekstovima apeluje na društvene anomalije, poput dodjeljivanja statusa počasnog građanina do ispisivanja sramnih šovinističkih grafita, nesvojstvenim višedecenijskom duhu suživota grada u kome je odrastao i stvara.

Sašu Radunovića, osim „svojeglavosti“, „kritičkog i slobodnog duha“ –  „Teren prepoznaje“ i kao nepopravljivog jugonostalgičara. Tako da je fokus njegovog pera često usmjeren na teme koje asociraju na nekadašnju zajedničku državu, njen raspad, sportske klubove, ekonomiju. Takođe ne zaboravljajući ni ostale teme: od dešavanja u lokalnom i državnom sportu do kritike neoliberalizma, globalne pandemije i njenim potencijalnim ekonomskim posledicama.

S obzirom da važimo za narod „kratkog“ pamćenja, da brzo zaboravljamo događaje i značajne ljude, za narod podložan medijskoj manipulaciji, političkom inženjeringu i ideološkim eksperimentima – očuvanje barem na papiru zabilješki i osvrta o određenim događajima i ličnostima, predstavlja nužan imperativ.

Njegujući prijeko potrebnu Kulturu sjećanja, Saša Radunović nastoji da od zaborava otrgne impresije o nekada značajnim sportistima, uglednim društvenim pregaocima koji su svojim umijećem i entuzijazmom svoj grad i podneblje uzdizali visoko u sportskoj orbiti nekadašnje velike države.

Autor u tom kontekstu ističe o takvim ličnostima “ koji svojim životom i učincima ostave vječitog traga, poput brojnih drugih koji su otišli iz ovozemaljskog života i pronašli svoj vječiti mir”. Kao omaž i sjećanje na brojne lokalne urbane i sportske legende, plemenite i jednostavne ljude.

Kroz svoje tekstove autor iskazuje zavidan i prepoznat analitički duh, solidnu procjenu političkih dešavanja a često, u više navrata i izborne rezultate. Kritički tekstovi upućeni kako vlasti tako i lokalnoj opoziciji o njihovim politikama, dešavanjima u partijskim “taborima” – na žalost od strane i jednih i drugih se ne shvataju kao konstruktivne i dobronamjerne.

Pošto dijelim stav da je politika pragmatična a ne etička kategorija i djelatnost – to je i zaočekivati. S obzirom da su partijske nomenklature navikle na poltronski, lukrativni duh ugađanja i uniformnost.

Radunovićev sugestivni narativ: koncizan, direktan, jasan – nije za svačiji ukus. Kreativnog čitaoca navešće i na temeljna preispitivanja vlastite skale društvenih vrijednosti. Autor u svojim kritičkim i češto smjelim osvrtima, netipičnim za novinarsku profesiju u okviru politički “hibridnog” režima, vraća donekle vjeru u novinarsku profesiju.

Uporno ističući čitaocima da je sloboda vrhunska kategorija ljudskog postojanja, sloboda u razmišljanju, izrazu, govoru, sloboda u odabiru društva. Sloboda u Slobodi.

Piše: prof. dr Radenko Šćekić

Viši naučni saradnik

Istorijski institut Univerziteta Crne Gore

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime