Jedna od onih koja duže od tri decenije plijeni snagom svojih riječi i djela je Radmila Uskoković-Ivanović, novinarka najstarijeg crnogorskog dnevnog lista Pobjeda. Ovo nije priča samo o njoj, nego i o svim onim medijskim heroinama napisana da podsjeti da odnos, vaspitanje, karakter i sistem vrijednosti pokušavaju da prenesu nesebičnu ljubav prema novinarskom pozivu i  narednim generacijama, a to nikada neće biti lako.

Radmila Uskoković-Ivanović kao da se vodila riječima, djelima i knjigama čileansko-američke književnice Izabele Aljende koja je jednom izjavila: ,,Za stvarne promjene, potrebna nam je ženska energija u upravljanju svijetom. Potrebna nam je ozbiljan broj žena na pozicijama od moći i moramo da njegujemo žensku energiju kod muškaraca.”  Kroz njen dosadašnji profesionalni angažman novinarke motiviše je prije svega potreba za istinom i pružanje prave informacije građanima, društvu i državi u kojoj živimo. Moramo biti duboko svjesni kakve rizike nosi i koliko odricanja zahtijeva ova danas ugrožena profesija. Radmila Uskoković-Ivanović je urednica u velikom i značajnom mediju, mediju sa imenom i tradicijom kao što je Pobjeda. Na moje pitanje kakve novinarke treba da budu u medijima, Radmila Uskoković-Ivanović odgovara: ,,Treba da budu stručne, profesionalne, važne, ponosne, jake i stabilne da dokažu i opravdaju i te kako značajnu ulogu u medijima, bez obzira na funkciju. Bitan je naš lični stav i bitno je da odgovorno, jasno i istinito prikažemo ono što smo. Držati se moralnih i etičkih kodeksa kada je novinarstvo često na marginama društva nije lako, ali treba da nas vodi istinitost i pouzdanost informacija bez obzira o kojoj temi pišemo izučavamo je ili se bavimo njome. ”

Radmila Uskoković-Ivanović rođena je 13.oktobra 1969. godine u Titogradu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću na Odsjeku za srpskohrvatski jezik i južnoslovenske knjževnosti. Angažman u novinarstvu započela je nakon završene Gimnazije, u junu 1988. godine kao honorarni saradnik u sportskoj redakciji Radija Crne Gore, u emisiji Vrijeme sporta i muzike.U novinarstvu je više od 34 godine, a u Pobjedi više od 33. Ono što je posebno interesantno iz njene biografije jeste da je prva žena sportski novinar u Crnoj Gori. Za najboljeg novinara u Pobjedi proglašena je 2001. godine (sa 32 godine). Iste godine (jun 2001) dobila je i prvo uredničko zvanje – šefica deska.  U sportsku redakciju Pobjede došla je godinu kasnije, u junu 1989. i bila novinar-honorarni saradnik. Tokom sedmogodišnjeg angažmana u sportskoj rubrici Pobjede izvještavala je sa nastupa crnogorskih fudbalskih, košarkaških, odbojkaških, rukometnih i ostalih ekipa u ligama tadašnje SFRJ i pisala reportaže, razgovore i intervjue iz oblasti sporta. Od sredine 1995.godine radila je kao novinarka unutrašnjo-političke rubrike Pobjede, pa je narednih šest godina svakodnevno izvještavala sa značajnih, često turbulentnih društveno-političkih događaja. Prateći aktivnosti predsjednika Republike, Vlade i Skupštine Crne Gore, parlamentarne, predsjedničke i lokalne izbore. Od juna 2001. bila je šefica deska i pomoćnica odgovornog urednika, a od januara 2003. urednica unutrašnjo-političke rubrike. Od aprila 2004. bila je zamjenica odgovornog urednika Pobjede, a od avgusta 2005. zamjenica odgovorne urednice Porodičnog magazina. Od 1. februara 2006. uređivala je ,,dopisničke” strane u Pobjedi kao pomoćnica odgovornog urednika. Od novembra 2010. ponovo je šefica deska, od februara 2014. je šefica deska i zamjenica odgovorne urednice, a trenutno je zamjenica glavnog i odgovornog urednika Pobjede.

Osim novinarskog posla uredila je više knjiga – reprezentativno i ekskluzivno djelo, prvu Monografiju KK Budućnost Voli, povodom 70 godišnjice postojanja kluba. Takođe je priredila knjige ,,Ulcinjske skice” prvi i drugi dio izbora iz tekstova bivšeg kolege Aleksandra Janinovića, zatim ,,Krug kruga” književnika i bivšeg novinara Pobjede Danila Erakovića, ,,Treće poluvrijeme” fudbalskog trenera i funkcionera Brana Milačića, kao i dva ekskluzivna izdanja dvojezičnog nacionalnog kuvara – ,,Ukusi Crne Gore”. U završnoj fazi je priprema knjige ,,Legende i priče sa Lovćena” koju je priredio Božidar Proročić.

Radmila Uskoković-Ivanović nam kroz svoj profesionalni, ali i životni poziv pokazuje sve vrijednosti njene profesije. Profesionalnu novinarsku kulturu čuvaju i čine ovakvi izuzetni predstavnici, ali često ostaju neprimijećeni jer skromnost i vrline koje ih krase ne dozvoljavaju im da govore o sebi, dok oni rado govore o drugima. Radmila je novinarka koji je svjesna značaja istine i borbe za istinu kroz prizmu novinarskog poziva koji je suštinski povezan sa budućnošću društva. Njena posvećenost novinarstvu i podrška mlađim kolegama i koleginicama izdvaja je i na poseban način želi da sačuva smisao svog posla i postojanja.  Odgovornost za budućnost društva u kojem se živi dio je ne samo građanske dužnosti nego i profesionalnog i ljudskog kodeksa ponašanja zato ću esej o Radmili Uskoković-Ivanović završiti riječima jednog drugog novinara. Hrvatski novinar Željko Žutelija je jednom zapisao: ,,Pisanje je kao disanje – udišeš život oko sebe i nastojiš ga izdahnuti u obliku pisane riječi. To što pišem kao što dišem podstaknulo me na pomisao kako bih više od četiri desetljeća novinarskog rada mogao sažeti u jednostavnu sintagmu: novinarstvo i ljubav. Rezimirati prijeđeni put, bez ikakva oprosta sebi i, možda, s tek neznatnom blagonaklonošću prema ljudima s kojima sam živio ili ih usputno susretao. Teško je odrediti granicu koja razdvaja novinarstvo i privatnost, a još teže olabaviti zagrljaj koji ih spaja. Ako je novinarstvo način života kojim se brišu granice između privatnog i profesionalnog, onda je ljubav ono što ih sjedinjuje. ”

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista