Obilježava se Međunarodni praznik rada – Prvi maj u spomen na velike radničke demonstracije održane u Čikagu (SAD) 1886. godine.

Demonstracije su organizovane iz protesta zbog neispunjenja zahtjeva radnika za poboljšanjem uslova rada.

Radnici su od poslodovaca zahtijevali osmočasovno radno vrijeme i tada je i nastala ona popularna podjela radnog dana na već čuvene tri osmice, osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja.

No, kako su zahtjevi čikaških radnika odbijeni njihov odgovor je bio organizovanje protesta prvog maja. Oni su tri dana kasnije  eskalirali u sukob između policije i radnika u kojem je, nakon bacanja bombe, stradalo sedam i ranjeno nekoliko desetina policajaca, dok su štrajkači razbijeni, a sindikalne vođe uhapšene i, nakon suđenja, ubijene.

Kongres Socijalističke internacionale u Parizu, održan 1889. godine, u znak uspomene na borbu radničke klase odlučio je da se prvi maj obilježava kao Dan međunarodne radničke solidarnosti.

U bivšoj SFRJ, prvi maj je obilježavan kao državni praznik i on nije prestao da se obilježava kao takav ni u Crnoj Gori, ni u jednoj drugoj državi nasljednicei nekadašnje zajedničke države.

No, za razliku od nekih prethodnih vremena, koja su vezana za tu bivšu zajedničku državu, kada su radnici imali siguran posao, obezbijeđeno uživanje prava “tri osmice”, kada su otvarane nove fabrike, u današnjim društvima država nasljednica veliki broj zaposlenih nema šta slaviti.

Socijalno raslojavanje i ogroman jaz između malog broja bogatih i ogromnog broja siromašnih, skoro bez postojanja srednje klase, kada se ne rijetko radi i po više od deset sati dnevno za mizerne plate, posebno na području opština siromašnog sjevera države, teško da se može očekivati da se prvi maj doživi kao praznik. Posebno, Praznik rada.

Izvor: espona.me

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime