U organizaciji Udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, sinoć je u Podgorici održana promocija knjige Čovjek slobode, znanja i humanosti primarijus dr Nika Labović, autora Vukašina Vojkana Labovića.

Promocija je održana u Biblioteci „Radosav Ljumović“ a o knjizi, djelu i životu dr Nike Labovića su govorili: prof. dr Miodrag Bobo Radunović, prof. dr Draško Došljak, mr Aleksandra Vuković, Dragan Mitov Đurović i autor knjige. Takođe, pročitano je i pismo akademika Zuvdije Hodžića– predsjednika Udruženja boraca NOR-a i antifašista, koji, zbog boravka van Crne Gore, promociji nije mogao da prisustvuje.

U obraćanjima, govornici su podsjetili na neka od dostignuća iz oblasti medicine čuvenog beranskog doktora čije ime, danas, nosi beranski Dom zdravlja, ali i na svitli životni put kojim se kretao veliki humanista i čovjek.

S. R.

Obraćanje prof. dr Miodraga Boba Radunovića: Čovjek slobode, znanja i humanosti

Stranice ovog monografskog rukopisa svjedok su jednog vremena protkanog biografijom čovjeka, prožetog događajima koji kao paukova mreža prekrivaju vrijeme trajanja. Autor Vukašin Vojkan Labović, istinski hrabro, ljudski obavezujuće ali toplo bratsvenički, ulažući uz želju, ogromnu energiju i vrijeme sačuvao je od zaborava jednog čovjeka i njegovo djelo, doktora Niku Labovića, za sjećanje i nauk generacijama.

Kada u gradskom, kulturološkom i civilizacijskom sjedištu sjeveroistoka Crne Gore, kakav je bio Ivangrad / danas Berane, odškrinete vrata prošlosti, uvijek ćete naići na svevremnog gorostasa ljudskosti, humanosti i intelekta, čovjeka opisanog u dvije riječi, dr Nika. Da, riječ je o dr Niki Laboviću, čovjeku, doktoru, humanisti, antifašisti, drugu, odanom prijatelju. Ne postoji prostor u kome se ličnost više razotkriva nego kroz svoj rad i ono što zabilježi vrijeme događanja.

U teškim poratnim vremenima, u zaboravljenom svijetu intelekta dr Nika je ostao vjerni sljedbenik Hipokratove zakletve, gdje je sve svoje znanje, humanost i sebe čitavog darivao ljudima kojima je trebala pomoć. Uživao je dr Nika Labović nevjerovatan autoritet kod kolega, i izuzetno povjerenje i osjećaj sigurnosti kod ljudi koje je liječio.

Ovaj dualizam grandioznosti temelji se na porodičnoj tradiciji, znanju, disciplini, posvećenosti, duhovnoj i slobodarskoj nadgradnji čovjeka za sva vremena. Sjećam se dr Nike, kao dijete. Rastao sam u roditeljskoj kući preko puta Bolnice i Gimnazije. Imao sam sreću da u jednom trenutku budem i pacijent dr Nike. Njegov izgled, hod, dugi kaput, šešir… odudarao je od svakodnevice Ivangrada u sedmoj deceniji prošlog vijeka.

Kakav je bio? Možda Vam sljedeći navodi približe dr Niku. Boško Milikić, u svojoj kockici ovog mozaika kaže, ,,Gospodin i drug”… Da zamišljate pravog gospodina, kako biste ga zamislili – gospodstvo izgrađeno na temelju blistavog pedigrea časne porodice, ojačanog znanjem, obrazovanjem, umijećem i blagorodnosću “…. A stari Ivangrađani bi rekli “jedan je dr Nika…”

Dr Nika je bio i pedijatar, internista ,hirurg, posjedovao je ljekarsku izuzetnost i ono što ga je posebno krasilo ljudsku posebnost. Liječio je ljude, spašavao živote, neki su to stavili i u korice ove knjige. Zapisano ostaje, da se pamti. Na krilima slobodoumlja i naprednih ideja, uz skute svog oca, rasli su i formirali se dr Nika, Nikola i sestra Dara.

Ratni vihor, oslobođena varošica Berane, veliki propalanak na Ovsinama, aerodrom, groblje, manastir Djurdjevi stupovi, sanitetska škola, ranjenici, prvi NOO, prva sanitetska bolnica u CG, liječenje ranjenika i zarobljenih Italijana, slanje na liječenje u Italiju… internacija, povratak kući ….i tako redom… Sa ove vremenske distance kao da gledate film, a tada to je realna životna drama, a glavni protagonisti dr Nika Labović, dr Saša Božović i dr Mito Savićević i članovi svoje porodice.

Nije bio hirurg, a operisao je, nije bio internista, ali liječio je, nije bio ginekolog, ali je radio operacije carskog reza. Sačuvani hirurški protokoli Beranske bolnice kriju mnoge tajne, ali i činjenice. Velikani medicinske misli i hirurškog skalpela ostavili su traga u liječenju naroda Crne Gore u poratnom periodu. Osnivač je hirurške škole sa dr Klisićem i dr Deklevom. Postavio je temelje hirurgije, čiji izdanci i danas dopiru do svakog čovjeka kome je potrebna pomoć.

Na tim temeljima kasnije hirurgiju nadograđuju i akademik Isidor Papo, prof. dr Mladen Stulhofer iz Zagreba, prof. Djani Popović, prof. Baljozović i mnogi drugi. Koliko je bio veliki čovjek, bez sujete i neopterećen, dr Nika je iskazao odnosom prema dr Klisiću, hirurgu, kome je ratni sud oduzeo građanska prava, sačuvao mu život i odredio da radi u beranskoj bolnici sljedećih dvadeset godina.

Dr Nika je omogućio sve što je bilo u njegovoj moći da sačuva integritet hirurga i kolege dr Klisica. Radio je sa njim, pomagao mu, učinio je sve da se osjeća kao čovjek, ne kao osuđenik. Interesantna je medicinska zona istraživanja i interesovanja dr Nike Labovića.

Objavljeni radovi na to ukazuju: a. parazitarna oboljenja stanovnika sjeverne Crne Gore i njihovo liječenje; b. opisao je slučaj bjesnila 1948. godine i autosterilizaciju kod bijesnih životinja; c. otkrio je i opisao dva slučaja lepre (gube) u Sandžaku; d. problem nefritičnih bolesnika u Limskoj dolini; e. helmintijaza u Crnoj Gori i iskustvo sa liječenjem iste… 12. 5. 1966. godine, piše o sebi i svom radu sljedeće: (citiram): Tokom službovanja u Ivangradu najviše sam se bavio preventivnim radom a naročito u cilju suzbijanja zaraznih bolesti a pogotovu suzbijanjem pjegavog i trbušnog tifusa, suzbijanjem mikoticnih oboljenja u čemu sam imao dosta uspjeha, s obzirom da je ovaj dio Sandžaka bio endemski kraj za zarazne bolesti.

Akademik prof. dr Miomir Dašić u ovoj spomenici kaže i biva zapisano “dr Nika Labović je bio tip violentnog Dinarca, Crnogorca, istovremeno čovjek nevjerovatne blagosti, koja je nekako prirodno išla uz njegov uzvišeni ljekarski poziv. Bio je ponosan na izbor svoje životne profesije”… Neka i ove večerašnje riječi budu dio njegove nenapisane biografije.

Sahranjen je svečano, tužno a i neobično. Mladi avijatičari iz Berana i Podgorice su odali počast dr Niki kružnim letovima iznad njegovog odra. Visine su ga privlačile, visinama je pripadao, ali je svoj posljednji let završio u svojim Kraljima, u svojem Ivangradu, danas Beranama. Dr Nika je bio i ostao gorostas Vasojevičke doline, svog Ivangrada, svoje Crne Gore. Ostalo je da se pamti: dr Nika je bio i ostao, čovjek slobode, znanja i humanosti.

Piše: Prof. dr Miodrag Bobo Radunović

Izvor: espona.me

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime