U nedjelju, 8. avgusta, u svojoj Botaničkoj bašti, u Kolašinu, prminuo je Daniel Vincek, vrsni botaničar i zaljubljenik u prirodu. Vincek je rođen 1926. godine u Zagrebu. Roditelji mu potiču sa granice Slovenije i Hrvatske.

Maturu je završio u Zagrebu 1945. godine, a spoljnu trgovinu u Beogradu, gdje je proveo 12 godina na spoljno-trgovinskim poslovima. Ostatak radne aktivnosti, do penzionisanja 1990, proveo je u Crnoj Gori. Po prirodi službe dosta je putovao po inostranstvu, a tri godine je proveo u Milanu kao predstavnik jedne jugoslovenske firme. Odlično je poznavao italijanski i njemački jezik.

Kao rasterećenje u profesiji u slobodno vrijeme je, zajedno sa suprugom Verom (rođ. Radović, sa kojom je bio u braku od 1959. do njene tragične smrti 2002. godine) boravi u planinama, u prirodi, istražujući bogatstvo crnogorskog biljnog svijeta.

Botaničku baštu planinske flore Crne Gore formirali su 1988. godine u Dulovini, opština Kolašin, na podsticaj akademika dr Vukića Pulevića, koji ih je „prošetao“ najznačajnijim lokalitetima u Crnoj Gori, povezao sa institucijama i botaničarima iz Jugoslavije i Evrope.

Prva praktična uputstva pri formiranju Botaničke bašte dobili su od profesora dr Toneta Wrabera sa Univerziteta u Ljubljani. Pomoć su pružali i: prof. dr Rade Drenkovski, dr Čedomil Šilić, prof. dr Radomir Lakušić, i dr.

Za skoro 40 godina postojanja Bašte, ona je postala servis mladim istraživačima koji se bave istraživanjima naše flore.

Poznavanje stranih jezika omogućilo je Danielu Vinceku da sa akademikom Vukićem Pulevićem realizuju ogromne tomove knjiga iz istorije botaniziranja, geografije i planinarstva Crne Gore. U ove tomove ugrađeni su prevodi radova najpoznatijih naučnika koji su obrađivali prirodu Crne Gore.

Zajedno sa Mitrom Jakić za TV Crne Gore je realizovano dosta dokumentarnih emisija sa svih crnogorskih planina.

Zajedno sa Vukćem Pulevićem objavio je sljedeće knjige: “Crna Gora vrata Balkana“ (putopisi i zapisi evropskih botaničara, „Crnogorske planine“ (putopisi, zapisi), „Crna Gora prilozi i rasprave“Kurta Haserta, „Crna Gora putopisi“ Kurta Haserta, „Rimski grad Doclea“ Piera Sticcotija, radove: „Botanički vrtovi i historijski parkovi u Crnoj Gori“, „Lovćen u očima planinara“,

Objavio je i više samostalnih brošura i radova: „Planina, čovjek, biljka“, „Maja Koljat“, „Komovi“, „Mali planinarsko-alpinistički rječnik“, Vodič kroz  Nacionalni park Bjelasicu“. Sa prof dr Dragomirom Kićovićm je objavio i vodič „Jerinja glava“.

Zbog velikih zasluga koje je Daniel Vincek postigao na planu podizanja Bašte planinske flore Crne Gore, edukaciji mladih, prevodilačkoj i naučnoj djelatnosti, učinjena mu je čast da se jedna nova biljka nazove njegovim imenom. A to je Alchemilla vincekii Plocek, ili na narodnom jeziku – Vincekov virak. Ova vrsta je opisana kao nova endemična vrsta za masiv Prokletija.

Daniel Vincek je bio veliki borac za zaštitu šuma i prirode u cjelini. To je pokazivao i praktičnim činjenjem. Naročito u razgovorima u svojoj Botaničkoj bašti čiji simbol je vrsta Valeriana pancicii, imenovana po Josifu Pančiću.

Svoj život, Daniel Vincek je posvetio crnogorskim planinama. Bio sam mnogo puta u prilici da sa Vincekom istražujem naše planine. Mnogobrojne naučne šetnje,  stručne ekspedicije u kojima su bili i prof.  Miljan Radović, bile su uvijek oplemenjene svima dragim Vincekom.

Prisjećam se naše saradnje, recenzija, naučnih konferencija… Svuda je bio visokocijenjen i poštovan. Lako i lijepo je stvarao prijateljstva. Tiho i nenametljivo je objašnjavao svaku travku na planini. Opisivao i objašnjavao biljke u koje je bio zaljubljen. Mladima je na svim planinskim penjanjima bio uzor. Stamen i stabilan i u koraku i brzini. Osvajao je sve vrhove i svojim životom i djelom zasjeo je na sami vrh čojstva. Čovjek planina  – Daniel Vincek!

Posebna čast je bila boraviti u njegovom domu i Bašti u Dulovini. Nijesam propuštao priliku da boravak ili prolazak kroz Kolašin ne iskoristim i svratim da se sretnem sa našim Dankom, ili ga, makar, pozovem telefonom. Svaki naš susret je bio srdačan, a rađao je i nove ideje i projekte. Interesovao se o zanimanjima studenata. Raspitivao ima li onih koji se zanimaju za terenska istraživanja. Mnoge sam vodio kod Danka u Baštu, preporučivao ih da produbljuju svoja znanja.

U Bašti je, zadnjih godina,  bila od velike pomoći i Dankova, uvijek nasmijana i gostoprimna, Zora, koja je Dankove prijatelje i posjetioce Bašte sa radošću dočekivala, objašnjavala biljke i pratila. Bašta je uvijek bila svojevrsna konferencijska sala na otvorenom.

Posebna priča je i Knjiga utisaka u Dankovoj Bašti. Ona je svjedok svih posjeta, lijepih priča, ideja, utisaka. Valjalo bi je štampati. Na potezu su prijatelji, ali i institucije.

Odlaskom Daniela Vinceka izgubili smo svi, jer je otišao Čovjek koji je veliki dio svoga života posvetio proučavanju crnogorske flore i time zadužio Crnu Goru. Ostaje njegova Bašta u Dulovini, opština Kolašin, kao živi svjedok jednog brižljivog posvećenika, zaštitnika i zaljubljenika u prirodu.

Čuvanjem Bašte – čuvaćemo i svijetli lik Daniela Vinceka, koji od danas formira neku novu vječnu botaničku baštu. Sahranjen je u Kolašinu! Daniel Vincek  – Čovjek planina! Gledam  ga kako se penje na omiljeni Vasojevićki kom… Veliko hvala!

Prof. dr Dragomir M. Kićović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime