“Učili su nas da prirodu treba savladati i biti iznad nje. Nemilice trošivši darove prirode, bez želje da se upozna, bez svijesti da je treba sačuvati, čovjek se od nje samo udaljio… To je velika bašta Božjom rukom sađena. Ovo donebesje pučina je zelena. I ovaj kamen ima dušu, vjerujte, kada se kotrlja, srce je i riječ planine.”   (Daniel Vincek)

Preselio se u vječnost, legendu i sjećanje Daniel Danko Vincek, izuzetan čovjek i svestrani prirodnjak. On je neizmjerno zadužio Crnu Goru i Jugoslaviju i ostavio bogato prirodno i kulturno nasleđe za buduće generacije.

Vincek je rođen 7. juna 1926. u Zagrebu, gdje je maturirao realnu gimnaziju 1946. U toku Drugog svjetskog rata bio je omladinski aktivista i ilegalac, a od novembra 1944. do aprila 1945. borac  u Zagorskom odredu NOB-a.

Prekida započete studije biologije odlukom CK KPJ i usmjerava  se na spoljnu trgovinu. Nakon diplomiranja na Spoljnoj trgovini u Beogradu radio je u Jugoelektru, Industrijaimortu (preseljava se u Titograd 1960.), Pamučnom kombinatu, Servisimportu, i konačno u Generalexportu Beograd – filijala Titograd od 1977 – 1988.

Danijel Vincek sklapa brak sa Verom Radović 1960. Odlučuju da oko vikendice u Kolašinu podignu botaničku baštu. Na površini od oko 600m, na nadmorskoj visini od 1000m, Daniel i Vera Vincek, uz pomoć prof. Vukića Pulevića i  dr Rada Drenkovskog, formiraju prvu postavku sa oko 500 vrsta visokoplaninske flore Crne Gore 1981.

Nedugo nakon toga, kuća i bašta Vincekovih na Dulovinama postali su kultno mjesto gdje su se okupljali planinari, botaničari, prijatelji, ekolozi, profesori, studenti, đaci, građani i turisti… narednih godina i decenija.

Naporedo sa botaničkim aktivnostima po planinama Crne Gore, vezanim za odabiranjem biljnih visokoplaninskih kultura, Botanička bašta postaje istinska naučno-istraživačko-publicistiška  ‘radionica’. Vincek sa saradnicima priprema i piše značajna izdanja iz oblasti botanike i planinarstva. Sem toga, Botanička bašta ostvaruje svestranu i plodnu saradnju sa širokim spektrom sličnih institucija, univerziteskih centara, botaničara… Kompetetnost, posvećenost, otvorenost i gostoprimstvo čine Botaničku baštu poznatom i prepoznatom u Crnoj Gori, Jugoslaviji, na balkanskim i širim evropskim prostorima. U tim najplodnijim decenijama Botaničke bašte, Vera Vincek gubi život padom niz okomiti dio staze na usponu ka Vasojevickom komu 6. avgusta 2002.

Daniel Vincek ima impresivnu planinarsku biografiju. Gotovo da ne postoji planina u Crnoj Gori na koju nije izlazio. Navodimo same neke: na vrhove Durmitora 26 puta, Kom Vasojevićki 28 puta, Kom Kučki 13 puta, Karanfili 3 puta, Bjelasica više od 20 puta.

Od planina eks Jugoslavije pohodio je, pored ostalih, Velebit, Biokovo, Triglav, Prenj, Šar planinu, Đeravicu…

A od inostranih planina peo se na Marmolatu, Kasberalm, Vitošu, Olimp, Mont Blanc (3 puta) i Ararat 1990.

Sve pomenute uspone, pohode i visokogorsko planinarenje Vincek je realizovao preko matičnog planinarskog kluba ‘Komovi’ ili u drugim planinarskim i prijateljskim aranžmanima. Za njega je bila od velike važnosti podrška i pomoć koju mu je nesebično pružao za Botaničku baštu, planinarske  i druge povezane aktivnosti Miodrag Mijo Kovačević( 1933-2021), najmarkantniji  crnogorski planinarski aktivista i publicista.

Daniel Vincek i njegova druga supruga Zora Marjanović  Vincek, ing. voćarstva i hortikulture, od 2009, ulagali su veliki trud i uspijevali da Botanička bašta održi i proširi dragocjen biljni fond, nastavi bogatu stručnu saradnju i komunikacije i prime brojne posjete. Nijesu im išli na ruku već narušeno zdravlje, te nedovoljna šira podrška  i višegodišnja  neizvjesnost oko rješavanja pravnog statusa Botaničke bašte koju su oni nudili Crnoj Gori. Konačno,Vlada Crne Gore je prihvatila ponudu – poklon Vincekovih i Botaničku baštu  na Dulovinama inkorporirala u državno vlasništo u JP Nacionalni parkovi Crne Gore novembra 2018.

Daniel Vincek je bio plemenit, obrazovan, omiljen, uvijek pažljiv i nasmijan sagovornik sa smislom za humor. Govorio je tečno njemački, italijanski, ruski, francuski i engleski jezik… Znao je latinski i više slovenskih jezika.

U njegovu čast proglašena je i biljka sa Prokletija Alchemilla vincekii Plocek.

Pored brojnih stručnih priloga, članaka,feljtona i edukativnih emisija (Natura Viva) Vincek je sa saradnicima napisao  i objavio knjige (pored ostalih):

Prof.Pulević i Vincek objavljuju knjigu “Crna Gora vrata Balkana – Putopisi i zapisi evropskih botaničara” 1991.

“Crnogorske planine – Putopisi i zapisi” su pripremili i preveli Daniel Vincek, Vukić Pulević i Vasilije Bušković i objavili 1997.

Vodič za planinare “Planine Crne Gore”‘ u koautorstvu sa Mijom Kovačevićem i Ratkom Popovićem 2004.

Izvor: PCNEN;Piše: Brano Perović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime