Poštovana porodico Vlahović,

drugrice i drugovi,

Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, najpatriotskija i najrodoljubivija društvena organizacija u Crnoj Gori, visoki ugled zaslužio je zahvaljujući osnivačima i najstarijim članovima – narodnim herojima, prvoborcima i borcima ali i njihovim nasljednicima i nastavljačima koji znaju da – kako je to rekao Rože Garodi “ poštovati ognjište predaka ne znači čuvati pepeo nego prenositi plamen”.

Zakonom biologije – najstariji i najbolji odlaze ali i svojim djelom i uticajem čine da najbolji – dolaze. Jedan od njih je i Gojko Đurov Vlahović.

 Gojko čovjek i borac koji je zaslužio da, odajući mu posljednju počast, zastavu SUBNORA Crne Gore spustimo na pola koplja. Zaslužio je ali nas je učinio nemoćnim da riječima, ma koliko to željeli, iskažemo koliko smo ga voljeli i poštovali, koliko smo bili i jesmo, svjesni njegove veličine, hrabrosti i ljudskosti, principijelnosti, etičnosti i nesebičnosti. Gojko nije bio jedan od najboljih – bio je najbolji.

Divili smo se i čudili  ne koliko je imao volje nego  i  snage da,  u poodmaklim godinama, neumorno radi da i Organizacija kojom je rukovodio decenijama  bude najbolja.

U svemu i svima  za primjer  – od brige o partizanskom groblju Brezi, obnovi, čuvanju i podizanju spomen-obilježja , o  organizovanju marševa, akademija, centralnih  proslava 13. jula u Kolašinu, učešću, posebno govorima na brojnim manifestacijama od Sutjeske i Neretve  do Jajca i Srema – Gojko na čelu kolone, Gojko koji stiže svuda, Gojko najistaknutiji član Predsjedništva SUBNORA čija se britka i jasna riječ posebno uvažava.

 Gojko – ponos SUBNORA , čvrst i nepokolebljiv borac za odbranu tekovina NOB-a, Gojko koji zna da ko može više i bolje – i obavezan je da čini više od drugih, Gojko koji čini više od drugih, i u ime drugih i za druge.

 Gojko Crnogorac, koji zna da voljeti Crnu Goru nije grijeh nego dar oplemenjen ljubavlju za druge.

 Gojko od Kolašina ali i rodnih Rovaca, slobodara, junaka i komita, boraca za slobodu, pravo i čast Crne Gore,

Gojko saplemenik ali i saborac Veljka Vlahovića,

Gojko naš drug, čovjek koji se i društvu i ljudima odužio, a nas, njegove drugove iz SUBNORA zadužio da radeći za dobro Crne Gore –   pamtimo ga dok  nas ima.

Mudri  su rekli da “život nije što i poljem proći”, a Ivo Andrić dodaje da je život pun iskušenja i prepreka da je svako koga proživi časno – zaslužio  medalju.

 Nije  Gojkov život bio ni kratak ni lak.

Nosio je Gojko kao momak u ratu partizansku kapu i petokraku, u miru bio na čelu kolone akcijaša koji su obnavljali zemlju i graditelja novog društva, bio uvijek, podsjetimo među prvima – hrabro, otmeno i radno. Bilo je i rana i ožiljaka za zaborav, ali i medalja i ordenja  –  za trajno  sjećanje i poštovanje.

Zato za našeg druga Gojka može  s ponosom reći  – čovjek treba takav – biti  zato se “imao rašta i roditi”.

N.S

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime