Daniel Vincek preminuo je u nedjelju 8. avgusta u 96 godini života. Rođen je 7. juna 1926. godine u Zagrebu, gdje se uspješno školovao. Učesnik je NOR-a i borac Zagorskog odreda. Bio je uspješni privrednik u Beogradu, Titogradu a kao veliki zaljubljenik u prirodu i crnogorske planine u Kolašinu je osnovao Botaničku baštu crnogorske flore. U varoši na Tari, koju je volio zbog prelijepe prirode, zdrave vode i čistoga vazduha ostao je da živi do smrti. Sahranjen je na Gradskom groblju, po sopstvenoj želji, u krugu porodice i najbližih prijatelja.

Daniel Vincek je sarađivao sa brojnim naučnicima iz oblasti botanike iz čitavog regiona i svijeta. Nesebično je pomagao učenicima i studentima, planinarima, ali i novinarima. Govorio je tečno nekoliko svjetskih jezika. Bio je jedan od pokretača i član redakcije Kolašinskih novosti i aktivno učestvovao u pripremanju Planinarskih novina. Daniel Vincek ostavio je neizbrisiv trag u svim oblastima svog društvenog angažovanja a posebno u oblasti botanike.

Prenosimo intervju Daniela Vinceka objavljenog u Planinarskim novinama.

GORA JE U CRNOJ GORI I PLANINA I ŠUMA

Daniel Vincek u razgovoru sa doc. dr Mirkom Jakovljevićem, zamjenikom urednika Planinarskih novina

“Korišćenje” prirode treba da ima planinare kao učesnike čije angažovanje zahtijeva obrazovanje, a prije svega ljubav za sopstvenu zemlju. U tu svrhu može da posluži Planinarska revija kao što je ova, kaže istaknuti ljubitelj prirode Daniel Vincek.

  • Gospodine Vincek, kakav je značaj imalo to što je Crna Gora između ostalog planinska zemlja?
  • Rijetke su zemlje poput Crne Gore. Nismo ni svjesni koliko blago imamo u planinama.Nekada je državno ustrojstvo Crne Gore podjelilo  planine tako što ih je dalo crnogorskim plemenima i to sa namjenom da se na njima obavlja ljetnja ispaša i prehrana stoke. Takođe, planine su bile veoma važne i za ljudsku ishranu jer su se od stoke koja se na njima gajila dobijali mliječni proizvodi. Za sve to je, da tako kažem, organizaciona jedinica bila katun. Na katunima se  privređivalo i na njima se prilagođavalo datim uslovima prirode. Katuni su dakle evidentan primjer suživota čovjeka i prirode.
  • Nekada je bilo tako, a i danas ima katuna. I planine su nam ostale.
  • Danas su katuni osim za izdizanje stoke, odličan turistički brend u daljem razvoju seoskog planinskog turizma. Sir, skorup, svježe mlijeko, pršut, prigenice  i druga zdrava hrana uz očuvanu prirodu šansa su i izazov turističkim poslenicima. I  planine opstaju kao izvori vodotokova i fabrike kiseonika. One su uprkos današnjem urbanizovanom načinu života  resursi aktivnog planinarenja. Kako ljeti tako i zimi. Osim toga, planinsko gazdovanje danas obuhvata i uzgoj i korišćenje ljekovitog bilja. Sve  zahvaljujući nezagađenoj životnoj sredini koja kao takva predstavlja veliku farmaceutsku baštu.
  • Vraćamo li se planini u mjeri kako to zahtjeva  savremeno doba?
  • To pitanje zahtjeva i odgovor na koji ja u ovom trenutku nijesam spreman. Mogu da kažem da kada govorimo o planini kao prirodnom  staništu, primjećujem da  se njoj, makar i oprezno vraćaju nekadašnji stanovnici ugrožene faune. To se prije svega dešava zahvaljujući odnosu nadležnih institucija kada je u pitanju  privredna djelatnost gazdovanja šumama i njenim uslovno obnovljiivim resusima. Svakako da to zaslužuje država koja u svom nazivu ima ugrađen pojam poštovanja planine, Montenegro- Crna Gora. Danas je sve ekonomija. Upravo ekonomija i ekologija u Crnoj Gori imaju sve uslove za usaglašen razvoj i eksploataciju prirodnih resursa. Uslov su kadrovi i respektovanje iskustva evropskih država.
  • Gdje vidite planinarstvo u sportskoj i turističkoj ponudi naše zemlje.
  • Planinarstvo kao jedan od rekreativnih sportova kojim se pristupa “korišćenju” prirode treba da ima planinare kao učesnike čije angažovanje zahtijeva obrazovanje, a prije svega ljubav za sopstvenu zemlju. U tu svrhu može da posluži Planinarska revija kao što je ova. Pokrenuti časopis bi trebalo da postane neka vrsta udžbenika, u kome će biti objašnjen način korišćenja jednog aspekta prirode, do sada nedovoljno korišćenog reursa -turizma.
  • Koja bi po vama bila uloga planinarstva?
  • Ukratko, planinarstvo otvara puteve ka planinama  ne samo mladima Crne Gore već i stranim turistima i naučnicima, njihovim istraživanjima i metodama.  Planinarenje učestvuje u stvaranju fizički i psihički zdrave nacije. Mi, starije generacije mladima želimo da uputimo svoja iskustva, istoriju i literaturu planinarstva Crne Gore i želimo da mladi opstanu kao sinovi crnogorskih planina.

Razgovarao: Mirko Jakovljević

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime