Mr Irena Ivanović je rođena 24.02.1967.god.u Titogradu. Osnovnu i srednju školu završila je u Titogradu. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Nikšiću na Odsjeku za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Nakon završenih studija radila je  u Gimnaziji Slobodan Škerović u Podgorici, a od 2018. godine u Zavodu za školstvo. Magistrske studije završila  je 2008.  na FPN-u u Podgorici na Odsjeku za Političku kulturu.

Počela je da stvara kao đak osnovne škole. Objavljivala je poeziju i prozu u Dječjim novinama, Titovom pioniru, Časnoj riječi, Koracima, Omladinskom pokretu i Tribini. Autorka je brojnih eseja, predgovora,  kritika i istraživaćkih radova objavljenih u brojnim listovima i časopisima, recenzentkinja, lektorka i korektorka brojnih udžbenika, priručnika i knjiga poezije i proze.

K R  I  K

Vežu krvotoke u čvorove.

Suncu podižu barikade.

Naprežu žile

da bi bili ono što nijesu,

a uvijek jesu ono što nijesu

baš zato što naizgled nijesu

 ONO

 što u stvari jesu:

moroni, poltroni, kameleoni.

Organizuju maskenbale

klečeći jeftinim bogićima

koji kevću

dok plišano “s…”

u kožnim foteljama.

Zadrigli narcisi

 višeslojnih

 lažnih identiteta

u zrcala se ogleduju

zadivljeni “sobom“

 u strahu od istine.

Zrcala pište…

Blješti iskežena

raspojasana samoobmana

rugajući se

 haosu tišine

 KRIKOM haosa.

Uloge su izbori jednoumlja.

Plaćaju

naručene aplauze.

Publika je ukroćeni čopor

obezglavljenih pajaca i

nezasitih hijena

što smrad neznanja

 šire i truju.

Moćni punoglavci

nesigurno se prćakaju

u plićaku žabokrečine.

Sve sami lešinari…

Znalci

nemoćni, umrtvljeni,

škrguću bez daha

 i zijevaju,

svjesni

da NEBO sigurno tone. 

Tačka je već stavljena

na početku rečenice.

Bezdan je sada

i ovdje.

 Zjapi… Urla…

Do kraja se ne može ići.

Budućnost ćuti.

Tačka se ponovo rađa.

Kraj rečenice je na početku…

Labudovi čekaju odstrijel…

UZALUD JE SVE…

Gledam TE

u kamen-oči.

Bude se mramorne sjenke.

Trijezni se čedni zanos.

Olovo zračiš,

upijam TE.

Tragovi

beskrvni tonu…

Zgužvano srce

 krajputaši.

Zaledio se vidik.

Utrnuo je put.

Znakova nema više,

pokošeni, pali su.

Zbunjen,

Kosmos šuti.

Zaigrava se razum

da zavlada.

Neizvjesnost je još izvjesnija…

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime