Budimir Vukadinović, pjesnik iz Mojkovca, gdje živi i stvara, rođen je 1957. Poeziju piše i objavljuje na internet platformi fejsbuk od 2013. godine. Iako je autor brojnih pjesama, više od 2000, prvu zbirku tek priređuje i njen izlazak iz štampe očekuje ove godine. Vukadinovićeva izdavačka kuća “Lider mont media” iz Kolašina objavila mu je i romane: “Plave dubine trajanja”, “Dvije hiljade godina” i “Igra smrti”.

NE PROLAZIŠ

Zvala se Andi, dražesna, mlada,

ponikla neđe đe bezdan rudi.

Tiho je ušla na moja vrata

s lošim iskustvom i mnogo želja.

Htjela je da voli, da sa mnom bude,

da se ujutru kraj mene budi.

Al’ nije išlo, nije se dalo,

htjela je ljubav, ne prijatelja…

Bliskost je sudila ljepoti čula,

bili smo mnogo, mnogo daleko.

Slutila je da nema puta,

da dvoje nećemo nikada biti.

Snovi su se rušili sami,

vidik se krio, lebdio preko.

Trenom se sjećanje prosulo samo,

od zaborava, eto, da nas štiti…

IZMEĐU SNA I JAVE

Bistri se sura pjena, mislima pute šara.

Sve je još uvjek igra nebeskog blagoslova.

Nečujno šumi vječnost dok sebi oltar stvara.

Sve je još jedna igra, emocija i slova…

Zadoni srcem čežnja i oprost nadu zove.

Ona je skrivena neđe, između sna i jave.

Jave se pitanja stara, besomučno se love.

Ljutnju nadvisi drhtaj i želje opet slave…

TAJNA

Može li ime značiti nešto?

Magiju neku što prošlost krije?

Ili su praznina brojevi, slova,

što maglom uma provijava?

Može li riječ načeti bezdan,

da zbog nje ne bude kao prije?

Ili je sve samo igra,

koja u svakom od nas spava?…

Gledam u neka draga mi lica.

Imena njihova o nečem zbore.

Zora… Rosa… Nada… Vera…

Poneka s neba Zvjezdana sjajna.

Bosa se sjećanja mislima klate

i Senka katkad krene ka gore.

Tamo dje se istina kuje

i priča o tome ostaje tajna…

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime