SLAD RADOSTI U VENAMA

Plava kosa, plave oči,

nježan osmjeh na usnama…

Sabira se dah radosti,

u slućenom zanos stvara.

Uzbuđeno srce pita,

možel’ biti što međ’ nama?

Da sluđenoj čežnji preda,

blagost sunca iz njedara…

Igraju se grudi lomne,

sa korakom što ih kreće,

Odjekuje drthtaj svjeta,

što s vrleti ljubav nosi.

Možel’ biti suđenica

na izvoru slatke sreće,

što bezdanu krila lomi,

moćnoj sili dok prkosi?…

Igra se vjetar u tvojoj kosi,

zaboravom sjećanja njiše.

Kovitlac jutra zbunjeno stoji

i toplinom se srca sliva.

Sluđeno srce poljupce broji

i čežnjom prah vremena briše.

Shvataš da naša ljubav postoji,

da se u našim očima skriva…

IGRAMO SE

Misli te njišu, oči te traže.

Svuda te ima, a neđe čamiš.

Čežnje u meni samo me draže.

Otsutnost boli, sve više mamiš..

A ti si tu, iza vidika,

i možda srcem slažeš snove.

Drhti u meni ta slatka slika,

koja me jutros uzalud zove…

Piše: Budimir Vukadinović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime