Skica iz života
„Bezbrižna i puna lijepih utisaka vraćala sam se iz posjete sestri. Dok sam čekala presijedanje lopovi su mi iz tašne ukrali novčanik i dokumenta. Bila sam već sto kilometara daleko od sestre kod koje sam gostovala i oko 150 od kuće.
Dok sam izlazila sa staničnog perona začuh muški glas: „Ćao, malena.“ Iz crvenog „mercedesa“, kroz otvoren prozor, mahao je Mile, prijatelj iz djetinjstva i školski drug iz gimnazije .
Pozdravili smo se srdačno. Ispričah kakva me nevolja snašla. -To nije problem. Ja za pola sata krećem u tom pravcu. Biće mi zadovoljstvo da te povezem i da osvježimo sjećana na školske dane. Ujedno da ti zahvalim što sam od tebe prepisivao domaće zadatke iz matematike.
Djelovao je bezazleno, prijateljski. Ništa nije nagovještalo nečasnu namjeru. Sjela sam u auto i prihvatila ponuđenu cigaretu. Sjećali smo se brojnih dogodovština iz školskih dana. Noć se polako spuštala. On je i dalje pričao i vozio izrazito polako. Ni tom detalju nijesam pridavala pažnju. Vjerovala sam da je to oprez zbog lošeg puta. Najednom je zaćutao. Par minuta kasnije pretvorio se u čovjeka-zvjerku. Pored njegovih skoro dva metra visine moj otpor je bio i tragičan i smiješan. Pocijepao mi je odjeću i na najgrublji način silovao. Ostali su mi krvavi podlivi, pomjerena iz zglobova tri prsta… Ostavio me stotinjak metara od magistrale, na sporednom putu. Doteturala sam do ceste i taj dan prvi put imala kap sreće. Naišla su policajska kola i ja sam brzo bila u bolnici, zapisala je Slavica u svom dnevniku.
Siledžija je nestao kao da je u zemlju propao. Par mjeseci kasnije policija je dobila obavještenje da je Mile poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Predmet je arhiviran, ostala je samo rana na Slavičinoj duši.
Piše: R. Perišić
