Prekornica se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore. Pripada Dinaridima. Pravac pružanja ove planine je NW-SI. Okružena je kanjonom rijeke Morače, dolinom donje Zete (Bjelopavlićka ravnica), dijelom predijela Dubokog Krša, Nikšićkim poljem, dolinom Gračanice (Župa Nikšićka) i masivom Maganik. Najviši vrh je na grebenu Kula i nalazi se na 1927 metara nad morem. Planina je mezozoitske starosti, izgrađena pretežno od krečnjaka i dolomita. Karstnog je reljefa, sa uvalama ispunjenim fluvioglacionalnim materijalom. Površinskih oblika voda skoro da nema. Dominiraju izdanske vode u fluvioglacionalnim nanosima i podzemni tokovi. U obodu planine, javljaju se periodična i ređe stalna vrela. Klimatske prilike su specifične, zavisno od mjesta i nadmorske visine. Na obodu uz dolinu Zete i Morače vlada izmijenjeno mediteranska klima sa blagim zimama i sušnim ljetima, na zaravnima kontinentalna sa dosta padavina, a na većim visinama prava planinska. Snijega zimi ima na površi planine i najvisočijim vrhovima i to do 170 cm (2012.godine). Planina je obrasla šumama smrče, bora, bukve, bijelog graba, makije i šikare. Negdje ima i primjeraka jele, molike i munike. Od divljih životinja srijeću se zec, lisica, divlja svinja, vuk i po neki medvjed koji je zakonom zaštićen.

Planina Prekornica

Prekornica je andministrativno podijeljena na opštine Danilovgrad (najvećim dijelom), Podgorica, Kolašin i Nikšić. Po plemenskoj podjeli, najveći dio ove planine pripada plemenu Bjelopavlići (od Ostroga do Gradine Martinićke u pravcu NW-SI, i sjeverno do Maganika), zatim plemenima Piperi, Rovca, Pješivci i Bratonožići. Koriste je i stanovnici Župe Nikšićke. Poznatija naselja, na bjelopavlićkom dijelu oboda Prekornice koja gravitiraju dolini Zete od zapada ka istoku su: Ostrog, Vinići, Rsojevići, Jelenak, Martinići i druga, a na piperskom dijelu: Stanjevića rupe, Drezga, Crnci.. Preko Drezge put vodi na polja Kopilje i Radovče odakle se vrši kraći uspon na Broćnik i duži na Kamenik (istočni dio Prekornice). Sa polja Kopilja asvaltni put vodi ka Gostilju, Lokvama i Vukotici odakle se makadamskom cestom nastavlja do katuna na Ponikvicama, koje spadaju u najljepše minilokalitete u Crnoj Gori. Brajovićka Ponikvica nalazi se na oko 1450m/nv. Isprepletana je gustom mrežom planinskih potočića i obrasla pitomom travom što čini važan preduslov za katunsko stočarstvo. Srednja Ponikvica poznata je po jezeru, a Suva po brojnim stočarima. Sa Ponikvice putevi na istok vode u Rovca i Maganik, a na sjeveru, preko Maganika za Lukavicu i dalje ka Sinjajevini. Ako bi se uputili sjeverozapadno, makadamskim putem, došli bi na Razmet do sa kojeg se lako može stići u Župu Nikšićku i na Studeno, najveće odmaralište Danilovgrađana i sjedište PSK Prekornice. Sa Studenog se svake druge sedmice februara vrši zimski uspon na Kulu, a u ljetnjim mjesecima uspon na Lisac, sa kojeg se vidi pola Crne Gore. Studeno se nalazi na oko 1200m/nv. Obraslo je gustom četinarskom šumom. Sa okolnim naseljima: Bzo, Poljica, Ivanj uba i Topolovo, čini naseobinsku cjelinu sa oko 400 vikendica i domaćinstava. Dalje na zapad, planinarskim stazama može se stići do katuna na Međeđem i Vražegrmskoj Ponikvici, gdje je i vrh Zavala i uvala Štitovica, kao i katun Bratkovica. Još zapadnije stiže se do poviše Ostroških greda, sa kojih se pruža lijep pogled na Bjelopavlićku ravnicu i Nikšićko polje. Na Prekornici brojni su duhovni centri. U Bjelopavlićima je to Manastir Ostrog, a u Piperima Manastir Ćelija Piperska. U obodu ove planine nalaze se i ostaci starih naselja: Gradina Martinićka, za koju se pretpostavlja da je bila preteča rimske Lantodokle kao i Duklje na samom jugoistoku planine. U podnožju Kamenika nalaze se i ostaci humki starih naroda. Pored ovih specifičnosti, Prekornica je bila značajna i po proizvodnji drveta. Brojne podgoričke građevine iz 19. i 20. vijeka, stvorene su uz pomoć oblovine sa Prekornice. Šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina ovdje je vršena značajna eksploatacija drveta (i do 50000m/3 godišnje). Danas je Prekornica prilično devastirana planina, kao i većina planina južnog i centralnog dijela Crne Gore. Šuma je prilično degradira. Sječom i brojnim požarima u obodnom dijelu. Zemljište je takodje devastirano i još uvijek nije riješen problem odvoza otpada iz naselja. Iz godine u godinu smanjuje se broj stočara i poljoprivrednika što čini planinu pustom. Česti posjetioci su vikendaši i lovci, a najznačajniji su svakako planinari, koji poštuju planinu i ne ugrožavaju njen milenijumski sklad.

Piše: Marko Savićević

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime