NEKTAR SREĆE

Preneš nas nekad iz vječne tame.

Pronadješ riječ što svjetlost stvori.

I opet misli počnu da mame.

Plamenom srce počne da gori…

Radiš to tako nevino, meko.

Iz želje što se ne može skriti.

Tonemo tako u carstvo neko.

Tu, dje sve možemo biti…

Srce je jedina biljka, koja uvijek cvjeta;

Miris iskona nosi u topla prostranstva plava.

Ono je nebeska priča, najljepša ikona svjeta,

đe se zaklinje ljubav da bude vjerna i prava…

TRAG VREMENA

Bio sam običan srećnik

kad sam te sreo mladu

i osjetio u sebi

neodoljivu ljubavnu silu.

Bilo je toplo ljeto,

trenutak u jednoj noći,

šetalo se po gradu.

Znao sam da tonem u beskraj,

slutio novu idilu…

Danas sam običan kletnik,

što te gubio mladu

u sudarima s tobom

u istoj ljubavnoj sili.

Odavno već sam sam,

imun na svaku nadu:

Proklet sjećanjem praznim

što opet k tebi čili…

Piše: Budimir Vukadinović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime