HAJDE

Ćutimo, rekli smo sve glupe rječi.

Gušim te ja, više od svih.

Od mene, ipak, ima ti preči.

Neka te barem sačuva stih…

Ja sam na nekoj drugoj strani,

vratim ti se ljepši i bolji.

Ali u grču stalno idu nam dani.

Kažeš, to nije po tvojoj volji…

Sad nas samo tišina spaja.

Rekli smo sve glupe rječi.

Gušimo se od zemnog sjaja.

Razum uz srce bezglavo kleči.

Hajde, ti nam otvori vrata.

Bespuća tog koje nas čeka.

Ne boj se trena koji nas hvata.

Nikad mi nećeš biti daleka…

TREN BESKRAJA

Evo me nebo, stojim tu.

Na zemnoj strani vječnog stama.

Ponirem s tobom u stvarnost svu.

Vidim već dosta, nestaje tama…

Tamo, u dalji, vidik se sliva,

beskraj se opšeg sa ličnim dira.

Tvoj um se sada u mojem zbiva.

Moja volja iz toga bira…

SLEĐENA LJUBAV (Dili u seriji Kuzgun)

Letom smrznute ptice, kuckaš na bezdan bola.

Tamom prolazi drhtaj, došao ispred kraja.

Lagano pirne beskraj, dubinom neprebola.

Tanka linija svoda s prazninom vječnog spaja…

Blizu je taj zadnji udah, kad srce prestaje biti.

Nad odrom zemnog stama, đe gasne zadnji zrak.

Vraćaš se svome svitu i svemu što ćeš skriti.

Onda ćeš doći meni da nas poništi mrak…

Piše: Budimir Vukadinović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime