Budimir Vukadinović
TVOJE IKONE SLIKA
Mrsiće vjetar grane, ko ja nekada tvoju kosu,
i igraće se mjesec s grafikom sjenčenog lika.
I svako novo jutro vedrinom budiće rosu.
Preda mnom kandilo biće i tvoje ikone slika…
Istopiću se jednom u tom nestvarnom činu
i zablistaće duhom zvijezda nestalih snova.
I drhtaj neki nježan krenuće u visinu,
da tamo sretne ljubav sazdanu od ovih slova…
ZALJUBLJENI SNOVI
Noć zamakla oblinom zemaljskom, rudi zora nježna srca budi.
Zaljubljeno meškolje se snovi tim iskonom što vječnost preliva.
Mirom viju brda i doline, od sanka se opjanili ljudi.
Samo ljubav bezglasno žubori dok sjen spaja što se srcu skriva…
