Prvi paradoks se odnosi na konstantno magnetno polje.Da postoji konstantno magnetno polje magnetna sila bi u njemu bila nula, što znači da elektromagnet (magnet) nebi privlačio, što nije moguće.

Drugi paradoks se odnosi na napone sihronog generator i mreže na koju se priključuje.Tvrdnja da su naponi suprotni dovela bi do poništavanja istih,a što takođe nije moguće.

Treći paradoks se odnosi na reakciju obrtnog polja rotora (indukta) kod asihronog motora.Tvrdnja da reakcija obrtnog polja rotora  na polje statora se stvara mehaničkim obrtanjem istog i da se dobija druga frekfencija,takođe ne stoji, jer polje druge frekfencije može stvoriti samo struja te frekfencije.

Četvrti paradoks je da električno promjenjivo polje koje nikad nije izazvalo elektromotornu silu  indukcije, u elektromagnetnom talasu zajedno sa promjenjivim magnetnim poljem izaziva istu u anteni. Elektromotornu silu indukcije može izazvati samo promjenljivo magnetno polje s istivremenim prisustvom južnog i sjevernog pola.

Takođe imamo i paradoks koji je očigledan kod kružnog kretanja, a niko ga ne konstatuje. Početak kružnog kretanja je kao na tijelo koje se kreće jednoliko pravolinijski, djelujemo centri petalnom silom preko užeta (normalno na kretanje) što izaziva djelovanje centrifugalne sile (inercijalne), pa dolazi do uravnoteženja. To bi trebalo zbog Njutnovog zakona za silu, da izazove da je normalno ubrzanje nula, međutim ono nije. Ovo je samo primjer van elektrotehnike da su paradoksi prisutni.

Paradokse sam pokušao izbjeći drugačijem definisanju električnih veličina.       

Svrha je da se uočeni paradoksi u elektrotehnici konstatuju i verifikuju i potraži način njihovog eliminisanja što zahtijeva drugačiju definiciju veličina u elektrotehnici.

Nemogućnost postojanja konstantnog polja magnetnog ali i elektrostatičkog dovodi do toga da zakon o kontinuitetu (van struja i naelektrisanja) ne važi,a to izaziva da polje nemože biti kontinualno već samo diskretno.Formiranje polja preko fotona magnetnog i električnog polja zahtijeva uvođenje novih pravila.Međutim kod simetričnih konstrukcija kao što su torusni elektromagneti ili pločasti kondezatori pravac prostiranja fotona je isti samo su smjerovi različiti za različite polove,a kod magnetnog i različiti smjerovi obrtanja to dovodi do progresivnog poništavanja,a pošto je ogroman broj, to je vjerovatnoća poništavanja ista,tako da imamo linearnu raspodjelu polja,od sredine gdje je nula, do polova gdje je maksimalno.

Osnova svega je da paradoksi koje niko nije konstatovao ozvaniče i naučno verifikuju jer su očigledni.Njihovo elimisanje zahtijeva ne samo promjene u elektrotehnici već i u čitavoj fizici.

Napomena: smatram da nijesam jedini koji je uočio iznijete probleme. Smatram da zbog zatvorenosti naučnih institucija, teško da se ovakvi problemi shvate, većina se ignoriše.

Društvene mreže zbog svoje otvorenosti možda postaju mjesto gdje će se vršiti okupljanje ljudi koji pokušavaju da saopšte neke nove istine u nauci.

Piše: Obren Vlahović, dipl. ing. elektrotehnike