Samo se tragajući i putujući stiže do istine-praga, koji zagonetku čudesnu skriva. Tim dračavim i kamenim bespućem idu rijetki, znakom nevidljivim nebeskim obilježeni. Na svetom putu ostanu, tajni trajanja i postojanja se primaknu i zraka mudrosti postanu. I tako, od nastanka do nestanka, od “praska” do kapi rose, od duge do smiraja i dalje–do spasa na moru sumnje koje se manito talasa.

Taj put bez putokaza putuje stihom i pričom Budimir Vukadinović, istinougodnik i ,,tihi gromoglasnik“ sa nadom da će kapiju mudrosti odškrinuti, da će veo svevremene tajnovidosti skinuti, da će novi put otvoriti.

Krenuo je sa “bunjišta” đe su divlje trave pitominu spovršile, ali đe među ljutim kršima, tarska voda opominje-ključevi istine su u nama, u našem duhu, u sumnjama i nemiru, u dodiru plave izmaglice, tamo đe stiže krilo rajske ptice i đe još melju stare i nove “duhovne vodenice“.

Kao rijeka mirnica i pomamnica, ponornica i spasiteljica, preko čije zelene vode mostovi drveni i

kameni kao žice života vode, teče priča “vještom rukom” Budimira Vukadinovića vođena, u kojoj i otac, i sin (osamdeset generacija), i student, i novinar, i profesor stari, i svi “mali junaci” o velikim tajnama zbore. O čistoti neba, o duhu anđeoskom oku i zvonu svemira, o sreći posebici, o ljubavi-suzi radosnici, o ideji-nevidljivim stubama do carstva istine, o slobodi-nevjesti života, o umu odabranih i pizmi postavljenih, govore o močvari đe se bijele lokvanji i đe stara barka sa novim veslima vodoput održava, o podvižnicima koji gazapom mile, a prtinu sanjaju i na potonje počivalo opominju. To su neznani heroji koji uvijek govore istinu, bez straha od onoga što će posle biti.

Stari nauk podsjeća “U svakoj pravoj priči i šutnja je priča, u svakoj pravoj muzici i pauza je muzika” -što potvrđuje knjiga Budimira Vukadinovića o “dva milenijuma“–stradanja i nadanja, istine i laži, vjere i nevjere, krvi i suza, mučnine i paučine-knjiga đe su pjesma i priča biseri koje će vrijeme nanizati, poruka u kojoj i tišina rječito govori o hodočašću od sumornog jalovišta do duhovnog svetilišta.

                                                                                                           Piše: Dragan Mitov Đurović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime