Redakcioni odbor „Glasnika Bihora“ čine imena  iz različitih sfera nauke i kulture, koji, uz radove koji se nalaze na stranicama svih prethodnih brojeva, tako i u ovom, daju pečat časopisu: akademik prof. dr  Šerbo Rastoder, prof dr. sc. Azem Kožar, prof. dr Draško Došljak, prof. dr Izet Šabotić, doc. dr Zećir Ramčilović,, doc. dr Marijan Premović, mr  sc. Sait Š. Šabotić, mr Esko Muratovic, mr Admir Adrović, prof. dr Isat Skenderović, Predrag Lutovac, Mirsad Rastoder, Nadžib Kočan, Samir Agović, Sinan Tiganj, Zumber Muratović, Mirsada Šabotić, Braho Adrović, Enver Muratović i Burhan Čelebić.

Sadržaj je podijeljen na šest poglavlja, i to: Baština, Istorija, Arheologija, Književnost, Aktuelnosti  i Prikazi.

Prvi dio obuhvata tekstove autora Rada Brakočevića i Adema Ada Softića.  „Knez Jovan Bi(h)orac u priči, anegdoti, epskoj pjesmi“, naslov je priloga  poglavlju Baština, dok je Adem Ado Softić pisao o „Pomoći Beranaca porodicama poginulih i ranjenih Crnogoraca u Prvom balkanskom ratu“.

„Jovan Bi(h)orac- Jovan Sava, oborknez hrišćana (po jednim pričama bio je rodom iz Crnče – Donji Bihor, po drugim iz Korita, po trećim iz Suvodola na Pešteri,prim.  R.B.) koji je prešao od Numan paše Mahmutbegovića na stranu Karađorđevih ustanika u bici na Suv(h)odolu. Kneza bi(h)orskog pominje istoričar, akademik prof. dr Miomir Dašić.“ – piše Rade Brakočević.

Adem Ado Softić u svom tekstu opisuje organizaciju materijalne pomoći porodicama žrtava rata koja je sprovedena uz tadašnje Društvo crnogorskog  Crvenog krsta. Njegov rad ,čitaocima pruža detaljan prikaz imena koja su se tada, u okviru varoši Berane (Buče, Pešca, Lužac,Dolac, Crni Vrh, Beranselo, Gornja sela, Budimlja, Zagorije) , odazvala da svojim doprinosima pokažu solidarnost i humanost koja je uvijek bila duh Beranske varoši.

„ Akcija prikupljanja pomoći naišla je na veliki odziv u Beranama sa okolnim selima, pa je Odbor Društva crnogorskog Crvenog krsta za sakupljanje pomoći porodicama poginulih i teško ranjenih crnogoraca, boraca vojske Kraljevine Crne Gore u Prvom balkanskom ratu, samo u jednoj akciji tokom marta mjeseca 1913.godine prikupio 2.264,14 perpera.“

U dijelu posvećenom istoriji u časopisu „Glasnik Bihora“ pišu  Azem Kožar i Admir Adrović. Autori su nam kroz dva sadržajna rada predstavili ratno-političku strukturu i položaj Petnjice u NOR-u,  i obrazovno-instuticionalnu istoriju uz tabelarni prikaz uspjeha učenika ibtidai mekteba u Radmancima školske 1901/02. godine.

O formiranju Narodnooslobodilačkog odbora i njegovom radu, Azem Kožar zapisuje sljedeće :

„ Glavni zadaci NOO utvrđivani su u propisima ZAVNO Crne Gore i Boke, odnosno CASNO-a za Crnu Goru. Oni su bili veoma brojni i raznovrsni, a obavljani su u saradnji sa vojnopozadinskim organima i političkim organizacijama na terenu. Među najvažnijim zadaima  NOO bili su: mobilizacija ljudstva u jedinice NOVJ, rekvizicija, ishrana vojske i stanovništva i brojna druga ekonomska i socijalna pitanja, kulturno-prosvjetna, zdravstvena, sigurnosna, pitanja socijalnog staranja i mnoga druga. Opštinski NOO sastojali su se iz plenuma (skupštine) i izvršnog odbora. Skupštinu su činili svi članovi odbora , a Izvršni odbor: predsjednik, sekretari povjerenici (rukovodioci) za pojedine resore (odsjeke/odjeljenja). „

Sadržaj cjeline Književnost, u novom broju časopisa,  ispunjen je pričama i stihovima inspirisanim rijekom Popčom, Petnjicom, nekim davnim ljetima i mladošću, željama rasutim po Bihoru ali i sjećanjima koja ostaju. Stihove koje možemo pročitati u „Glasniku Bihora“ priložili su Enver Muratović, Radosav Minja Koprivica, Zumber Muratović, Ljiljana Kilibarda i Reho Ramčilović. Uz stihove nalaze se i dvije sjajne priče – „Medvjed pričalica“, Faiza Softića i „Pismo“, Mirsade Bibić Šabotić.

Radosav Minja Koprivica posvetio je jednu pjesmu počasnoj građanki Petnjice,svjetskoj Bihorki, spisateljici i novinarki Branki Bogavac, koja živi u Parizu:

Vitezu umjetnosti

                                Branki Bogavac

Rođenje je najljepši dar

A Ti pastirice

Pojavi se u Bašti raja

Pokraj Popče

U Boru

Uz lampu – ćoru

Na radost Bihoru

U Gradu svjetlosti

Uz vrhunska vina

Sa Poznatima

Mudre razgovore si vodila

Vrhunskim perom

Vitezu umjetnosti

Ispisane stranice

Sveza u korice

Kulturi podiže prag

U svjetskoj književnosti

Ostavi trag

Hvala Ti mudra spisateljice

Što Tvoje vrijeme stavi u siže

I Tvojoj Zemlji

Kulture spomenik podiže.

Na emotivnu priču „Pismo“, koju je priredila Mirsada Bibić Šabotić, ni jedan čitalac ne može ostati ravnodušan. Ova priča koja govori o Veri i Ninu predstavlja postojanje sudbinske note uz koju svi mi sviramo.

„Život je kao vijenac, isprepletan je trnjem i cvijećem. Sve je povezano i ništa se ne dešava slučajno. U kutku toaleta, Vera je brojila trenutke. Tu njenu nepomičnost pomjeri glas njene majke. Po prvi put Vera nije htjela da je čuje. Htjela je mir, jer je ovo bio trenutak koji je čekala trideset godina. Drhtavim rukama je uzela upaljač i zapalila pismo. Pepelom, koje je ostalo od pisma, namazala je lice. Gledala je svoj odraz u ogledalu. Čemer, crnilo, bol i patnja stopiše se sa suzama na licu bezgrešne duše, dok je glasna tišina u srcu jecala nad njenom sudbinom. Privukla je pletenicu ustima i počela je da je kida. Zažalila je što nije Ninu dozvolila da je rasplete, zažalila je…“

Osvrt na rad lokalne uprave izložio je predsjednik Petnjice, gospodin Samir Agović, koji je napomenuo ciljeve i  razvojne promjene u  infrastrukturi, finansijama, kulturi i sportu, učvršćivanju veza sa dijasporom, u turističkim potencijalima kao i u strateškim opredjeljenjima.

Kroz izlaganje predsjednika Samira Agovića možemo vidjeti da je Petnjica uspjela da se izbori za svoje kapitalne investicije kao što su rekonstrukcija puta Petnjica – Berane , asfaltiranje 24.5km lokalnih puteva, izgrađivanje sportskih terena, realizacija tkz. zelenih projekata, izgradnja vodovoda „Mursko vrelo“  i mnogi drugi,

„ Izuzetno smo vodili računa o svakom euru javnih finansija pa smo svake godine imali visok procenat budžetskih sredstava za kapitalne investicije. Opština je bez dugova i uredno izmiruje obaveze prema zaposlenima i prema dobavljačima što smatramo da je veliki uspjeh posebno u teškim ekonomskim uslovima i uslovima pandemije.“- opisuje Agović.

Predsjednik Samir Agović nas upoznaje i sa uslugama i olakšicama koje stanovnici Petnjice koriste,  a one se ogledaju u radu elektronske administracije tj. e-pisarnice, programu za evidenciju prihoda kao i u novim softverskim rješenjima. Prepoznatljive ali i tradicionalne postale su manifestacije kulturnog i sportskog karaktera koje organizuje ova lokalna samouprava u saradnji sa Centrom za kulturu Petnjica. Bihorsko kulturno ljeto, Dani dijaspore, Festival izvornog stvaralaštva, Zavičajne staze; Žensko umjetničko stvaralaštvo, Likovna kolonija i mnoge druge aktivnosti kulturni su epicentar Bihora. Ovom prilikom, Samir Agović, želi da skrene pažnju i na usvajanje mnogobrojnih strateških dokumenata kao što su : Prostorni plan, Detaljni urbanistički plan, petogodišnji Strateški plan razvoja Opštine Petnjica, Plan zaštite i spasavanja od požara, Lokalni plan upravljanja komunalnim i neopasnim građevinskim otpadom, Strategiju razvoja sporta, Lokalni akcioni plan za mlade, Lokalni plan socijalne i dječije zaštite, lokalni akcioni plan za postizanje rodne ravnopravnosti.

Na kraju časopisa „Glasnik Bihora“ nalaze se prikazi za različita djela. Autori ovog odjeljka prenose svoj doživljaj koji je kreiran prethodnim čitalačkim iskustvom. Prikazani su „Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore“- Safet Hadrović Vrbički ; „Bosna i Hercegovina u 19. i 20. stoljeću“- prof dr. Azem Kožar ; „Stanovništvo kadiluka Bihor i Trgovište u osmanskim propisima iz 1830/31. Godine (muslimanski i romski mješoviti defter)“- Admir Adrović ; „ Oči u tami“- Faruk Šabotić ; „Saga o Kajevićima“- Sead Kajević

„Mudar čovjek čita i mudre knjige i samoga sebe“, riječi su Fjodora Dostojevskog, tako je „Glasnik Bihora“ mudar čitalac,čitalac Bihora, ćitalac samoga sebe, svoje istorije i kulture. Čitanjem ovog broja časopisa postajemo i mi takvi – čuvari Bihora.

Svoj prikaz zaključio bih stihovima Ljiljane Kilibarde, „Pozdrav Petnjici“.

POZDRAV PETNJICI

Neka Popčom poteče ljubav

I neka tvoje ljude spaja.

Njihovo sjeme plodom nek rađa

i sreća među njima do beskraja!

Da tvoji izvori nikada ne presuše

i zdravlje daruju svemu tu što diše.

Neka se Bihor ponosi tobom

iz dana u dan, sve više i više!

I neka te u zagrljaju čvrsto stegne

i čuva i tajne tvoje krije,

i tvoja ljepota neka priča priču

ljepšu od svih pričanih ranije.

Srce tvojih ljudi svjetlost nek obasja

kao  od zraka sunca što se zlate,

a ti da vječno traješ među njima,

Petnjice, od srca pozdravljam te!

Ovaj, šesti po redu, broj  časopisa „Glasnik Bihora“ obilježen je i prilozima: Braha Adrovića, Salkana Užičanina, Čeda Baćovića i Eska Muratovića.

Kvalitet tekstova, kao i prepoznatljivost autora potvrđuju da je ovaj časopis svrstan u red onih koji moraju biti nezaobilazni u našoj nauci i kulturi. Njegovo kontinuirano objavljivanje pokazuje da je Centar za kulturu iz Petnjice ozbiljan izdavač, koji se na kvalitetan način bavi i prezentacijom cjelokupne kulture.

                                                                                                Piše: Filip Došljak

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime