Prepisano iz života

„Ubio sam čovjeka kojeg nijesam poznavao. Učinio sam to vjerujući da ću se domoći novca koji mi je bio poteban da bih, kako sam tada vjerovao, osvojio srce voljene djevojke. Postojala je nada, tako mi se  činilo, da će se udati za mene. Nijesam imao novca da joj kupim prsten i zlatni nakit. Noćima nijesam spavao. Razmišljao  sam kako da dođem do novca i ostvarim svoj životni san. U toj želji sam potpuno izgubio moralne i ljudske obzire. Razmišljao sam da opljačkam neku prodavnicu, benzinsku pumpu, banku ili poštu…  Pošto u tom poslu nijesam imao nikakvog iskustva, a neodoljivo sam želio da ostanem na slobodi, odlučio sam da ubijem taksistu Radovana. Vjerovao sam, a to su mi rekli i neki drugari iz grada, da on kod sebe ima uvijek puno novca, rekao je Ivan pred sudskom porotom.

Novca je kod njega bilo mnogo manje nego što sam se nadao. Kad sam se vratio sa poklonima nje nije bilo kući. Sjutradan sam saznao da se istog dana kad sam izvršio zločin udala za drugog čovjeka. To i zločin koji sam počinio potjerali su me da krenem stranputicom do kraja. Obijao sam automobile, prodavnice, provaljivao u kuće i stanove. Često sam mijenjao mjesta boravka i uvijek mi se činilo da svaki policajac kojeg sretnem zna da sam ubica. U san mi je dolazila slika mrtvog Radovana i samrtni ropac i njegov jauk kad sam ga tvrdim predmetom udario u glavu. Kasnije su mi se, i kad sam bio budan, javljale njegove strahom ispunjene oči. Pokušaj relaksacije nije urodio plodom. Gadio mi se novac. Uzaludne su bile pare i žene. Poslije svega ostajao sam sam sa sobom i nemirnom savješću. Pomišljao sam da sebi oduzmem život, ali mi je podsvijest govorila da to ne bi bila prava kazna za zločin koji sam počinio. Zato sam odlučio da priznam krivicu i pokušam okajati grijeh. Želim da vlastitom patnjom olakšam sebi, da pokušam umiriti savjest i dozvati mirniji san. Ja sam primjer ljudske stranputice. Želim da se to zna zbog onih koji mogu pasti u slične zamke života, rekao je Ivan na suđenju u završnoj riječi. Izricanje kazne saslušao je kao da se ne odnosi na njega.

                                                                                            Piše: Radomir Perišić

I

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime