Pandemija Korona virusa će imati stravične ekonomske posljedice. To je jasno i ekonomski laicima. Kod nas i u svijetu. Ali, isto tako, pandemija Korona virusa predstavlja poklon onima koji forsiraju liberalnu ekonomsku školu- “tržišnu utakmicu” i otvorene granice, bez državne zaštite nacionalnih ekonomija.

U trenutku kada je krenula epidemija u Kini, koja se pretvorila u pandemiju svjetskih razmjera, nova velika ekonomska kriza već je bila počela. Na to su upozoravali neki od najvećih ekonomskih stručnjaka svijeta još krajem prošlog ljeta i početkom jeseni.

Pojavom pandemije, maskirana je katastrofalna ekonomska situacija u svijetu. Posebno situacija u kojoj se nalaze male države, među kojima je i naša.

Nova, velika ekonomska kriza je bila neminovna i bez pojave Korona virusa. Pandemija će sada poslužiti da se činjenice sakriju, a neugodna pitanja gurnu pod tepih. A, kada prođe, a proći će, u dijelu medija i ekonomskih analitičara, za krizu neće biti kriv liberalni ekonomski model koji je i 2008. godine doveo do velike svjetske krize i recesije.

Prema mišljenju takvih, za krizu neće biti kriva stagnacija primanja najvećeg dijela zaposlenih. Ni bezobrazno sramni rast socijalne nejednakosti. Ni globalna berzanska pljačka. Ni privredni kanibalizam oličen u liberalnom sistemu koji je dominantan na svjetskoj sceni već tri decenije! I koji je, po drugi put u kratkom vremenskom periodu od 10- tak godina, pokazao svu svoju promašenost! 

Ne! Govoriće se, da je sa liberalnim sistemom sve u redu, mada je u kratkom vremenskom periodu izazvao drugi “bankrot svjetske ekonomije”. Sve će biti u redu sa sistemom, ali je, isticaće dio analtičata i medija, samo Korona virus, kriv za recesiju i novu svjetsku krizu.

Od globalne pobjede neoliberalne ekonomske škole s početka devedesetih godina prošlog vijeka do danas, desile su se dvije velike krize- 2008. i aktuelna. Obje su imale isti uzrok. Zaduženost privrede, država i građana. Može i obrnutim redom. Manje je važno. 

Ali je zabrinjavajuće što je na početku druge krize, krajem prošlog ljeta, svjetski dug (kome?) bio znatno veći nego tokom krize iz 2008. godine. Kako u količini novca, tako i u procentima bruto društvenog proizvoda (BDP).

Naime, krajem prošlogodišnjeg ljeta, visina globalnog duga dostigla je zaprepešćujućih više od 300. bilijardi dolara duga ( ovaj “ekonomski stručnjak” tu cifru ne umije ni napisati, pa je “prevodimo”- više od 300.000 milijardi dolara). U procentima, to je iznosilo nešto više od 300 posto globalnog bruto proizvoda!

I pored svog “pumpanja” novca u privredne aktivnosti,  do kojeg je došlo nakon krize I svjetske recesije iz 2008. Godine, obje brojke ( visina duga izražena u količini novca i u procentima) su dokaz da se sistem nije oporavio i da je balon došao do pucanja. Probušila ga je pandemija! Jer, današnja neefikasnost i zaduženost svjetske privrede mnogo su veći od nivoa dugova iz 2008. godine.

Pokazuje se, od tada do danas, liberalni koncept ekonomije na globalnom nivou funkcioniše po sistemu “uzmi sad i odmah”.  Sa neprekidnim štampanjem novca. Postojeći dugovi se vraćaju samo novim zaduživanjem. A onda je došlo do pandemije Korona virusa. I sve se zaboravlja.

Samo u takvom sistemu je bilo moguće da velike svjetske kompanije kreiraju politiku ( spoljnu i unutrašnju) najmoćnijih država! Da berzanski mešetari u emisijama nekih od najpoznatijih svjetskih TV stanica objašnjavaju ( hvale se- 2009. godine) kako su na berzanskim špekulacijama opljačkali 10. milijardi dolara!

Danas, u vrijeme pandemije, neke od moćnih država sa najjačim ekonomijama, najavljuju štampanje nekoliko hiljada milijardi dolara i eura. Ne treba sumnjati, bez pokrića! I to samo za početak! Italija je, tako, već javno saopštila da će za “oporavak privrede” ubrizgati oko 400. milijardi eura. Moćna Njemačka preko 700. milijardi!

Samo te ekonomije, dvije od sedam najjačih na svijetu, “poješće” više od 1.100 milijardi eura ( nova bilijarda). Samo u oporavak privrede! Da li treba sumnjati da će isto učiniti i druge velike i moćne države i ekonomije? Ne! Ići će istim putem.

To novo štampanje novca niko neće dovoditi u pitanje. I neće analizirati kako novca  ( već drugi put za posljednjih desetak godina) ima kada banke i globalne kompanije imaju probleme. Ali ga, ipak, nema dovoljno za socijalna davanja, za obrazovanje, kulturu, naučna istraživanja…

Pandemija je razotkrila, novca nije bilo dovoljno ni u najrazvijenijim državama svijeta čak ni za medicinsku opremu! Ni za ljekove, ili za plate zdravstvenih radnika…  Globalno gledajući, ovaj i ovakav, liberalni, sistem pada u slučaju kada treba brinuti o živim ljudima!

Danas se treba zapitati: Šta kada se pandemija okonča, a svijet se upozna sa tragičnim brojem žrtava Korona virusa? U ovako postavljenoj ekonomskoj i privrednoj situaciji, “gdje tržište samo rješava sve”, na red će doći ekonomske žrtve. “Uspješne, velike transkontinentalne kompanije” i najveće banke moraće da se spašavaju.

Države će njima poklanjati sveže naštampani novac bez pokrića. O malom i srednjem biznisu, onom koji, globalno, najviše dobara i stvara, neće se voditi računa. Oni, koji imaju nesreću da su vlasnici takvih kompanija ili samo rade u njima, postaće sirotinja. Jer, “tržišna ekonomija i slobodno tržište, bez uplitanja države”, tako regulišu.

Na žalost, ali potpuno realno, pokazuju to primjeri iz krize od prije desetak godina. Te i ostale žrtve siromaštva niko neće brojati! Za razliku od ovog vremena pandemije, neće se objavljivati dnevni bilteni bolesnih ili umrlih zbog siromaštva! Jer, nezaposlenost će skočiti, a to će najteže pogoditi socijalno najugroženije djelove stanovništva. One koji su već bili bez posla, osiguranja, ušteđevine i sa dugovima. Koji će se uvećati.

Кriza, koju, ponavljamo, nije izazvala Korona, već ju je samo ogolila, dodatno će urušiti slabe ekonomije malih država. I unesrećiti njihove građane. Bez kapitala sa strane, slabe ekonomije malih država biće na koljenima, jer je njihov kapacitet da pomognu sopstvenu privredu nedovoljan.

Samo rijetki analitičari i mediji će govoriti ono što će svi vidjeti, a što nam je već najavljeno- da moćne države, sa jakim privredama, hiljadama milijardi subvencionišu svoje transkontinentalne kompanije,  a sve koristeći pandemiju kao pokriće ( sjetimo se samo najava Italije, Njemačke, SAD).

Do bola grubo, narušavaće prvo pravila globalne tržišne igre- da država nema šta da se miješa i interveniše, jer “tržište sve samo reguliše”.  Kršiće to temeljno pravilo liberalne ekonomske škole upravo države koje su ga i izdigle na pijadestal privredne uspješnosti!

Odmah nakon toga, u to bar ne treba sumnjati, bogate države, ali i MMF i Svjetska banka ponudiće “kreditnu pomoć” malim državama i njihovim nejakim ekonomijama, koje će biti na “respiratorima”, zatežući im tako dužničku omču oko vrata.

Ekonomski “eksperti”, inače, “zaljubljeni u slobodno tržište”, hvaliće takve ponude. Neće podsjećati da je taj scenario viđen, ne dalje od krize iz 2008. godine, u slučaju Grčke, kao i da će vlade malih država i slabih ekonomija dobijati ponude tipa: “Ja tebi novac štampan bez pokrića, ti meni svoje prirodne resurse.” Naravno, oni koji su još preostali ( ne treba zaboraviti već pomenutu Grčku kojoj je tokom krize od prije desetak godina nuđena pomoć u vidu kredita, ali uz uslov da proda dio ostrva koja su njena teritorija).

I dok će se teritorijalno male države sa još manjim ekonomijama, nalaziti u klinču sa najvećim globalnim igračima u pokušaju da dobiju neku i nekakvu pomoć, a da ne moraju da daju još ono malo što im je ostalo, njihovi građani će biti srećni što su preživjeli pandemiju!

Zato i žalim sve one dobre ljude koji se danas nadaju da će nas i čitav svijet ova ekonomska kriza, u kojoj se nalazimo sa pandemijom i bez nje, nečemu naučiti. Koji vjeruju, da više “neće biti gladnih očiju”.

U liberalnom sistemu, gdje “država nema šta da traži u regulaciji tržišta, koje samo sve reguliše”, nakon pandemije Korona virusa, uvijek će biti “gladnih očiju”.

A, globalni ekonomski igrači će biti još “gladniji”! I suroviji!

Piše: Saša Radunović

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime