Sa profesorom Mujom, divnim i plemenitim čovjekom, kojeg se sa posebnom ljubavlju sjećaju bjelopoljski gimnazijalci kojima je matematika bila bauk, Mirčeta i Ekrem su često sjedjeli. Voljeli su da iskoriste njegovu profesorsku rasijanost i naprave dobru šalu. Tako je bilo i ovom zgodom.

    Kupio Mujo crijep da prekrije kuću. „Mala Kikinda“ pakovana po 30 komada  izgleda  kao poklon –paket. Složio Mujo crijep u dvorištu i očekuje majstore. Jednog popodneva nebo se natuštilo. Samo što kiša nije počela. U Mujovu kuću upadaju Mirčeta i Ekrem. Još  s vrata usplahirano viču: „Mujo, Bog te  tvoj! Ti čitaš novine, a kiša samo što nije. Pokisnuće ti ova ljepota od crijepa. Poslije ga možeš baciti!

 Dok pričaju pridošlice pomjeraju kauče da u sobi naprave mjesto za crijep. Izlaze njih dvojica trkom i nose jedno pakovanje. Mujo sam jedno. Kad su ponijeli drugu turu, Mujo već zadihan, reče:- Stanite! Stanite da vam sve na svijetu, budale jedne! Pa zar crijep neće kisnuti na krovu?

 Nastavak „spasavanja“ crijepa od kiše uslijedio je u kafani.

Zabilježio: Radomir Perišić