Na vrhu planine Lise, na preko hiljadu i pesto metara nadmorske visine blaga zaravan nazvana je Markov kamen. Okolina je obrasla borovnjakom koji skoro svakog ljeta, ako se  ne dese mrazevi u vrijeme cvjetanja, donese bogat rod borovnica. Od početka jula do početka avgusta svake nedjelje, i u dane drugih vjerskih praznika, na Markovom kamenu je narodno veselje. Berači i beračice do podne beru borovnice, a potom prema Markovom kamenu  da u kolu i pjesmi uživaju. Momačka pjesma snažna i silovita, puna ljubavi i erotskog naboja  miješa se sa djevojačkom pjesmom punom čežnje i potajnih ljubavnih drhtaja. Uz zvuke harmonike ili frule prepliće se kolo za kolom. Tako je bilo do osamdesetih godina dvadestog vijeka. Kako se ubrzavala migracija iz sela prema gradu polako je čilila pjesma na Markovom kamenu.  Tišinu narušava samo kliktaj orlova…

Legenda kaže da je tu nekad davno dojezdio Marko Kraljević, megdandžija i zaštitnik nejači na svome Šarcu, atu od megdana. Pogled mu je upio prostranstva do vrhova Bjelasice. Opčinjen ljepotom snažno je potegao dizgine uzde, Šarac se poklizao i u kamenu ostavio trag. U kamenu je otisak konjskog  kopita i Markove stope. Malo dalje je krečnjačka ploča na čijoj je sredini kružni otvor od kojeg se savijaju dva lučna udubljenja koja podsjećaju na ogromne brkove. Legenda zbori da je silan Marko tu, iz kamena vodu iscijedio, žeđ utolio i dalje odjezdio…

Piše: R.Perišić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime