Svako jezero ima svoju legendu o nastanku i postanku. Jezero ispod samog Jezerskog vrha

(Lovćena) krije jednu od najljepših legendi o njegovom nastajanju. Legenda kaže da su se u dalekoj

prošlosti, ispod samih padina Lovćena, kupili brojni pastiri koji su napasali svoja stada. Jednog

ljeta, u dalekoj prošlosti, pred sami sumrak, svoje stado volova je doveo na plandište Andrija, koji

je bio svojom ljepotom viđenji od drugih mladića. Tokom dugih ljetnjih noći pastiri i pastirice bi

obodom ovog velikog polja na jedno mjesto konačili da čuvaju svoja stada od vukova. Na kraj ovog

polja bi naložili vatru koja bi gorjela do zore, a planina je uvijek hladna bez obzira na godišnje

doba. Dok ne bi zaspali, pored vatre bi prenosili brojne legende svojih predaka, ne znajući da će

jedan događaj postati i jedna od najljepših legendi.

Petrana je bila stasita, lijepa djevojka koja je imala još četri sestre. Kako je bila najstarija od

sestara, njeni roditelji su je s Njeguša poslali na katun Jezerski vrh kako bi čuvala njihovo veliko

stado ovaca. Kada je Petrana došla na katun, bila je zajedno s onima koje je uglavnom znala, ali

lijepog Andriju nije poznavala. Posle nekog vremene Andrija se zaljubi u Petranu, a Petrana u

Andriju. Legenda kaže da je to bio najljepši, par kao da su ih same vile sastavile i darovale tom

ljepotom. Provodili su dane na ovom velikom pašnjaku zajedno s drugim pastirima. Tokom dana se

čula frula uz koju su sastavljeni najljepši stihovi koji su govorili o njihovoj ljubavi. Kada su bile

velike vrućine, volovi i ovce su bili sklonjeni u brojna plandišta ispod samog planinskog vrha u

bogatim bukovima šumams, a pred sumrak bi svi zajedno stada gonili do brojnih vodopoja i izvora

na samom Lovćenu. Andrija je preko svojih prijatelja, poznatih filigranskih zlatarskih majstota iz

Kotora, kupio jedan od ljepših prstena da zaprosi Petranu. Ništa joj nije o tome govorio, želio je da

je zaprosi i iznenadi na najljepši način. Kada mu je prsten došao, s drugim pastirima koji su se

povremeno spuštali do Njeguša, bio je više nego srećan. Svanulo je lijepo avgustovsko jutro, pastiri

su svoja stada puštili na prostrani pašnjak, na jednom kraju je bila Petrana a na drugom Andrija.

Negdje oko podneva, kada je Andrija planirao da zaprosi Petranu, ovce i volovi odjednom, uplašeni,

kao da su osjetili neke čudne sile, skloniše se s pašnjaka. Kako je krenuo prema Petrani, Andrija

osjeti jezu, užurbano pohita k njoj. U tom momentu pred Petranom se otvori ponor i ona nesta u

njemu. Andrija brzo privuče dva vola s konopima da je spase. Čuo je njeno zapomaganje. Kada je

Andrija prišao, ponor se još više otvori i on zajedno sa volovima upade u njega. Sa strane su sve to

posmatrali uplašeni pastiri. Brzo su pozvali starije pastire s drugih katuna da ih spasu, ali od njih

dvoje nije bilo ni traga ni glasa.

Pastiri su zazirali od ovog katuna. Nije prošlo mnogo vremena, a ovaj katun je preplavila

voda i nastalo je jezero koje mještani prosto nazvaše Jezero. Od Andrije i Petrane nije bilo glasa.

Legenda kaže da su se u Bokokotorskom zalivu između stijena pojavile nozdrve volova koji su tog

dana nestali, i taj predio nazvaše Nozdrvca jer su iz njega bile jake izvorske vode sa Lovćena.

Jezero na Lovćenu od tada pa do danas postoji, kažu da presuši na dan kada su Andrija i Petrana

nestali kao znak sjećanja na njihovu veliku i tužnu ljubav i da se opet s jeseni napuni suzama s

planina koje su bile nijemi svjedok njihove ljubavi. Legenda dalje kaže da su njih primorske vodene

vile iz Ljute uzele sbog njihove silne ljepote, a da su zauzvrat dale brojne vode i izvore pastirima s

Lovćena.

Pišu: Božidar Proročić i Ana Uskoković

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime