Svako jezero ima svoju legendu o nastanku i postanku. Jezero ispod samog Jezerskog vrha
(Lovćena) krije jednu od najljepših legendi o njegovom nastajanju. Legenda kaže da su se u dalekoj
prošlosti, ispod samih padina Lovćena, kupili brojni pastiri koji su napasali svoja stada. Jednog
ljeta, u dalekoj prošlosti, pred sami sumrak, svoje stado volova je doveo na plandište Andrija, koji
je bio svojom ljepotom viđenji od drugih mladića. Tokom dugih ljetnjih noći pastiri i pastirice bi
obodom ovog velikog polja na jedno mjesto konačili da čuvaju svoja stada od vukova. Na kraj ovog
polja bi naložili vatru koja bi gorjela do zore, a planina je uvijek hladna bez obzira na godišnje
doba. Dok ne bi zaspali, pored vatre bi prenosili brojne legende svojih predaka, ne znajući da će
jedan događaj postati i jedna od najljepših legendi.
Petrana je bila stasita, lijepa djevojka koja je imala još četri sestre. Kako je bila najstarija od
sestara, njeni roditelji su je s Njeguša poslali na katun Jezerski vrh kako bi čuvala njihovo veliko
stado ovaca. Kada je Petrana došla na katun, bila je zajedno s onima koje je uglavnom znala, ali
lijepog Andriju nije poznavala. Posle nekog vremene Andrija se zaljubi u Petranu, a Petrana u
Andriju. Legenda kaže da je to bio najljepši, par kao da su ih same vile sastavile i darovale tom
ljepotom. Provodili su dane na ovom velikom pašnjaku zajedno s drugim pastirima. Tokom dana se
čula frula uz koju su sastavljeni najljepši stihovi koji su govorili o njihovoj ljubavi. Kada su bile
velike vrućine, volovi i ovce su bili sklonjeni u brojna plandišta ispod samog planinskog vrha u
bogatim bukovima šumams, a pred sumrak bi svi zajedno stada gonili do brojnih vodopoja i izvora
na samom Lovćenu. Andrija je preko svojih prijatelja, poznatih filigranskih zlatarskih majstota iz
Kotora, kupio jedan od ljepših prstena da zaprosi Petranu. Ništa joj nije o tome govorio, želio je da
je zaprosi i iznenadi na najljepši način. Kada mu je prsten došao, s drugim pastirima koji su se
povremeno spuštali do Njeguša, bio je više nego srećan. Svanulo je lijepo avgustovsko jutro, pastiri
su svoja stada puštili na prostrani pašnjak, na jednom kraju je bila Petrana a na drugom Andrija.
Negdje oko podneva, kada je Andrija planirao da zaprosi Petranu, ovce i volovi odjednom, uplašeni,
kao da su osjetili neke čudne sile, skloniše se s pašnjaka. Kako je krenuo prema Petrani, Andrija
osjeti jezu, užurbano pohita k njoj. U tom momentu pred Petranom se otvori ponor i ona nesta u
njemu. Andrija brzo privuče dva vola s konopima da je spase. Čuo je njeno zapomaganje. Kada je
Andrija prišao, ponor se još više otvori i on zajedno sa volovima upade u njega. Sa strane su sve to
posmatrali uplašeni pastiri. Brzo su pozvali starije pastire s drugih katuna da ih spasu, ali od njih
dvoje nije bilo ni traga ni glasa.
Pastiri su zazirali od ovog katuna. Nije prošlo mnogo vremena, a ovaj katun je preplavila
voda i nastalo je jezero koje mještani prosto nazvaše Jezero. Od Andrije i Petrane nije bilo glasa.
Legenda kaže da su se u Bokokotorskom zalivu između stijena pojavile nozdrve volova koji su tog
dana nestali, i taj predio nazvaše Nozdrvca jer su iz njega bile jake izvorske vode sa Lovćena.
Jezero na Lovćenu od tada pa do danas postoji, kažu da presuši na dan kada su Andrija i Petrana
nestali kao znak sjećanja na njihovu veliku i tužnu ljubav i da se opet s jeseni napuni suzama s
planina koje su bile nijemi svjedok njihove ljubavi. Legenda dalje kaže da su njih primorske vodene
vile iz Ljute uzele sbog njihove silne ljepote, a da su zauzvrat dale brojne vode i izvore pastirima s
Lovćena.
Pišu: Božidar Proročić i Ana Uskoković
