Vile su svoj mir pronašle na padinama Lovćena, Štirovnika, Malog i Velikog Babljaka, Goliša, Krsca, Dubokog dola itd. One vjekovima žive u pričama mještana podlovćenkih sela. Pamte se priče o vilama koje su tokom dugih ljetnih, ali i zimskih mjeseci noćima obilazile stada ovaca i pastire sa Kuka, Dolova, Vučeg dola, Majstora, Bižaljevca, Maroša dola, Malog i Veljeg Bostura Podjezerca itd. Vile stanuju u brojnim pećinama Lovćena i do dan danas čuvaju ovu svetu planinu. U predanjima stanovnika podlovćenkog krša rijetki su oni koji su imali susret s vilama. Uglavnom je to bilo kada su bile velike opasnosti i stradanja. Jednu od takvih legendi po prvi put publikujemo.

Godine 1916. Crna Gora se nalazila pred neposrednom ratnom opasnošču. Kralj i gospodar Crne Gore, Nikola I Petrović Njegoš, je mobilisao crnogorske snage u odbrani Lovćena od strane Austrougarske monarhije. Vjerovao je u snagu svoje malene vojske, ali je vjerovao i u vile. Njegova pjesma ,,Pjesnik i vila” ima sljedeći stih i obraćanje vili:

                   A znaš kada se bratimismo

                   Na Crkvine kod izvora

                   Svjedok nama bješe Loivćen

                   I Štirovnik iznad mora

Petar Jokov bio je naočiti mladić koga su roditelji dobili poslije dugo godina iščekivanja. Rodio se na katunu Kuk đe je i odrastao zajedno s drugom djecom. Od rane mladosti je čuvao stada ovaca. S Kuka je njegov pogled bio često uprt prema Štirovniku ali i Jadransklom moru. Ta ljepota ga je opijala i nadahnjivala. Nije znao da će dani njegovog srećnog djetinjstva uskoro biti završeni i da će kao golobradi mladić morati da uzme pušku u ruke u odbrani Lovćena. Stigla je depeša od ministra crnogorske vojske da svaki vojno sposoban muškarac mora stati u odbrani Lovćena i Cetinja. Ostarjeli roditelji molili su Petra da ga sklone jer je on jedini nasljednik njihove loze, da je mlad i da će ga, njegov ostarjeli otac Joko, zamijeniti na frontu. Petar je to odbio. Napad i nastupanje austrougarske vojske prema Lovćenu  započeo je u ranu zoru 8. januara 1916. godine, po frontu dugom desteak kilometara vazdušne linije u pravcu Solar-Mirac-Kuk-Žanjev Do-Krstac. Petar je bio, zajedno s vojkom, učvršćen na Kuku odakle je branio svoje rodno ognjište i Lovćen. Zimsko vrijeme, Austrougarska se probija, tuče njena ratna mornarica crnogorsku vojsku po padinama Lovćena i samom Lovćenu. Petar sluša komandu crnogorskih oficira, gine se. Crnogorska vojska se povlači ka Cetinju. Petar ne želi da odstupa. Magla je prekrila Kuk, čuju se povici austrougarskih oficira i vojnika. U jednom momentu topovska granata pada u neposrednoj blizini Petra, ranjava ga. Magla, barut, leševi oko njega. Čuju se povici njemu nepoznati. Pomislio je da mu je kraj. Pred njegovim licem, u toj magli, pojavi se anđeoski lik vile i Petar tada sklopi oči. Poslije nekoliko dana Petar se probudio, bio je sakriven u jednoj pećini u gustoj šumi na katunu Bižaljevac ispod samog Štirovnika. Pastiri koji su tuda čuvali ovce ispričali su mu da su ga slučajno pronašli u toj pećini.  Petar Jokov se poslije više mjeseci oporavio i vratio se na svoj Kuk. Ovu priču prenio je svojim potomcima i ona se prenosi i dan danas kao svjedočanstvo o vili s Štirovnika.

Pišu: Božidar Proročić i Ana Uskoković

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime