Dok su pastiri žalili za Todorom i njegovom lijepom Ružicom, vile su se radovale osveti, slavile uz pjesmu i ples na vrhu planine. Nakon igre, umorne i isprepletane u krug, zaspale.

Pastiri su smislili kako da se osvete za Todora i Ružicu. Svoje pastirske štapove i grane upleli su u merdevine i neopaženo popeli uz najstrmije litice planine. Na samom vrhu zatekli su vile u snu. Iskoristili su zgodnu priliku i uvezali u jedan snop njihove zlatne kose, a potom kosu privezali za crnu stijenu koju su gurnuli niz planinu. Nepodnošljiva bol je probudila vile, a njihovi očajnički krici odzvanjahu planinom.

Teške stijene su im iščupale kosu, a one time izgubile svoju moć. Sakrile su se duboko u pećinu na Durmitoru, koja sada nosi naziv Vilina pećina. Ostadoše grane i pastirski štapovi – prutevi – koji vremenom postadoše kamen i tako dadoše ime ovoj planini: Prutaš.

U drugoj verziji legende, vile su pokušale svojim dugim noktima da se zadrže za stijene, kako se ne bi sunovratile u ambis. Površinu stijena su tako izgrebale i ostavlile duboke tragove za sobom – pruteve, koji se i danas mogu vidjeti.

Prutaš nije impresivan samo kada se posmatra iz podnožja. Omiljen je među planinarima, jer sa njegovog vrha pruža jedan od najboljih pogleda na Durmitorski kraj.

Izvor: TO Žabljak

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime