Prostor sela je bogat izvorskom vodom. U samom selu su dva kaptirana izvora, Vodica ili Lučića voda, na jedan „točak“ i Stara voda, sa dva „točka“. Osim njih seoski izvori su i 1846. godine kaptirani – izvor Pištet u podnožju Mravljanika, od kuća udaljen oko 600 m, i 1841. godine, kaptirani izvor Nova voda u zaseoku Vratnica. Selo Vrba je ujedno i jedno od najstarijih sela Njeguša. Jedna od intresantnih legendi koja je vezana za ovo područje je kako je selo dobilo ime i kako su zapravo ,,otkriveni” prvi izvori.

Prvi stanovnici koji su se naselili na ovim prostorima su, kao i mnogi drugi, oskudijevali u pitkoj vodi koja im je bila neophodna za normalan život i pojenje brojnih stada. Pavo Gorčinov je bio oronuli starac, koji je čitav svoj život vrijedno i neumorno radio. Kada su ga stigle godine, svoj život je provodio u omanjoj, kamenoj trošnoj kući pored ognjišta. Kada je bio lijep dan svojim ostarjelim rukama je klesao kamen ispred kuće za pozidu. Jedne večeri je pozvao svog najmlađeg unuka Šaka da mu ispriča jednu priču. Starac Pavo je ispričao najmlađem unuku Šaku da, kada su velike suše ljeti na Njegušima, iz Ljute i Perasta vodene vile dolaze kada su noći mladog mjeseca da se kupaju u izvorima slatke vode koje one otvore za te prilike, i kada se odmore svojom snagom zatvore ta mjesta i izvore kako bi tekle svojom izdašnošću prema Bokokotorskom zalivu. Pavo mu je ispričao da vile Rusalke to rade vjekovima, a da samo najhrabriji imaju sreću da ih vide. Isto tako mu je rekao da se, u noći punog mjeseca, spusti u sela Gornjeg Grblja jer tamo raste drvo vrba koje ima čudesne moći, da otkine pet mladih grana, da ih drži u vodi i da u noći mladog mjeseca, da ode da prati krišom vile dok se one kupaju i kada zatvore izvor, da na tom mjestu posadi grančicu vrbe jer će se jedino na taj način izvor ponovo otvoriti. Ali da sve mora uraditi prije svitanja zore, u protivnom izvor neće ponovo ,,oživjeti”. Takođe mu je rekao da tajnu mora da čuva i da je nikome ne smije ispričati, u protivnom će izvori nestati.  Isto tako mu je rekao da ga ne opije ljepota vila jer ako ga vide, ustijeliće ga snagom svojih moći, to jest stijelama.

Prolazilo je vrijeme dok je jedne večeri početkom juna bio mlad mjesec. Kada su zaspali svi članovi porodice, Šako se iskrao iz kuće, otišao u sela Gornjeg Grblja i otkinuo pet mladih grana vrbe. Mlade grane je sa sobom odnio u svoje selo. Uzeo je jednu mladu gančicu i počeo polako kroz noć da traži vile. Sakrio se ispod jednog omanjeg grma crvene kleke. Vile su se pojavile, počelo je njihovo čarobno kolo, otvorile su izvor u kome su se kupale sa svojim dugim kosama ,sve u bijelo obučene. Poslije njihove igre i kupanja u izvoru, isti su zatvorile. Šako je još malo sačekao i na tom mjestu posadio mladu grančicu vrbe. Vratio se prije zore i legao u postelju. Kada se probudio, otišao je kod đeda Pava kome je sve ispričao. Đed Pavo, ponosan na njega, rekao mu je da ode na mjesto gdje je sinoć posadio grančicu i da će vidjeti da danas tu teče izvor. Šako je bio u čudu kada je vidio da se obistinila priča njegovog đeda. Svi su bili u čudu kada su vidjeli da ispod jednog krša teče izvor tanak, ali dovoljan.

Od juna do avgusta na isti način je Šako otkrio četri izvora i posadio četri vrbe. Mještani sela nijesu mogli da se čudu načude od kuda se pojavljuju izvori u najsušnjijem dijelu godine. No, Šako je krajem avgusta mjeseca ponio sa sobom još jednu grančicu da otkrije i peti izvor. Zagledan u ljepotu Rusalki i opijen njima, Šako je zaboravio na đedove riječi da ne smiju da ga opaze. Iza jedne stijene, odakle ih je krišom posmatrao, uspravio se da ih bolje vidi. Opijen njihovom igrom, kupanjem u planinskom izvoru, pjesmom i kolom, uzdisao je. Vrhovna vila sa planine Mravljanik ga je opazila, uzela je svoj luk i strijelu i pogodila ga njom po sred srca. Šako se istog momenta pretvorio u veliki kamen. Od tada pa do danas jedan kamen na uzvišenju iznad sela dobi ime Šakov kamen. On podsjeća i opominje na snagu vilinskih moći, izvori se još pojačaše svojom izdašnošću, a Pavo na samrti ispriča svoju priču potomcima i ispusti dušu. Od tada selo dobi naziv Vrba, a izvori i dan danas čuvaju svoje priče i legende kako su nastali.

Pišu: Božidar Proročić, književnik i publicista, i Veselin Živanović, hroničar

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime