“Kada se zemlja stvarala, sinje more izbaci jedno brdo kamenja i naniza ih jedan na drugi, da imade ko će valove održati, kada bura jurne. Taj krš je Crna Gora koja čuva da Jadransko more iz svog korita ne odmakne. Kakve je žitelje primio taj krš i zemlja u kršu? U Crnoj Gori su neđe davno helenski i rimski Bogovi stanovali. Tu se Jupiter odmarao kad je gigante pobijedio. Tu je Neptun svoje vjetrove krotio. O taj kamen je Mars svoj mač oštrio. Odavde su Bogovi na Olimp otišli”.

Nekada davno u najstarija vremena Bog napravi zemlju i narode koji će živjeti na njoj. Dijelio je Bog narode po zemlji dajući svakom narodu prostor koji mu je namijenio. I kad Bog pomisli da je završio anđeli mu rekoše: “Mili Bože ostao je jedan mali, ali vrijedan narod, dostojan tvoje pažnje. Božije se obrve nabraše i na sve strane poče da grmi i sijeva. Na moru se digoše ogromni talasi, a zemljom dunuše pomamni vjetrovi. A onda sve stade. Bog progovori: – Ovo što sam za sebe ostavio i što nazvah Crna Gora neka bude dom tom narodu i neka se oni zovu Crnogorci”.

Izvor: www.topmontenegro.com

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime