Postoji više legendi o Bratiminom viru. Po jednoj na tom mjestu, Bratiminom viru, nekada davno postojala je pećina u kojoj je sakriveno veliko blago. Bilo ga je puno, ali je bilo ukleto, tako da je bilo teško ili čak nemoguće uzeti bilo šta od tog blaga. Postojao je prolaz preko jedne litice, stijene, ali je i tim putem bilo jako teško doći do pećine, a još teže se vratiti nazad, jer je ispod bio veliki vodopad i provalija koja je garantovala smrt svakom ko se mogao odvažiti da okuša sreću sa ukletim blagom.

Puno je ljudi pokušalo da dođe do blaga, ali ih je uvijek strah vraćao i nisu uspijevali da mu priđu. Uz to se govorilo i da oni koji budu uspjeli da dođu do blaga ne smiju uzeti više od jednog ćupa jer je ukleto.

U davnim vremenima hrabrost je bila velika vrlina, tako da se dva brata odvaže i dođu na ideju da dokažu hrabrost, uzmu blago i tako se proslave i ujedno obogate. Priroda je na tom mjestu podarila svu ljepotu, ali se uz sve to malo i poigrala i sam teren učinila dosta nepristupačnim, a katkada i opasnim. Braći je, pored hrabrosti, bilo potrebno i dosta sreće. Priča se da su se, u određeno doba godine, kada se nivo vode smanjio i kada je bilo lakše prići pećini, dva odvažna i hrabra mladića uputila u pustolovinu, znajući da im ona može donijeti slavu, bogatstvo a s druge strane smrt. Došavši do Bratiminog vira, dva brata se nisu ni za momenat uplašila niti pokolebala u svojoj nakani. Premda su dugo planirali kako da pređu liticu, i kako da dođu do pećine odmah se baciše na posao. Polako su se prebacivali, stopu po stopu, plašeći se i najmanjeg šuma oko njih, vjerujući da ih može stići kazna ukletog blaga. Išli su polako bez ijedne riječi razumijevajući se samo nijemim pogledima. Iako su mislili da će im hrabrost puno pomoći, da će ih bratska ljubav ojačati, ipak im je kroz vene potekao strah. Strah generacija i generacija, svih ljudi koji su pokušavali da dođu do blaga i koje je baš taj strah poštedio od kazne ukletog blaga.

Dan se polako gasio, i svjetlost je počela da se gubi. Strah im je sve više pravio društvo, tako da su se skoro navikli na njega, pa čak i ako ih je u pećini čekala i neka utvara, neko čudovište, čuvar blaga, ipak su nastavili i na njihovo veliko iznenađenje uspjeli doći do pećine u kojoj ih je dočekao veliki gusti mrak i šum vode koji kao da im je pričao priču o ukletom blagu. Na korak od sudbine, slave, bogatstva ili kazne ukletog blaga i same smrti. Nisu mogli nazad. Nije im dao ponos. Hrabrost je već bila pri kraju, bili su sami sa nemirom i strahom koji im je ledio dah.

Izvor: petnjica.me

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime