Bilo je to 21. oktobra 2000 – te… Nebo iznad živopisnih Lopata i Lijeve Rijeke zaparao je lelek – umro je Pavle Pantov Milošević…

            Ovako počinje svaka priča o Pavlu – Draganu Miloševiću (1950 – 2000) jednom od najpoznatijih crnogorskih i jugoslovenskih alpinista, planinara i paraglajderista. O zaljubljeniku u plave visine i njegovim nebeskim putevima koji su počeli na jednom brežuljku iznad očeve kuće u Lopatama, a završili se 11. oktobra 2000. godine na himalajskom vrhu Čo – oji na visini od 7.500 metara gdje je njegovo srce zauvijek stalo.

Pavle Dragan MIlošević; Foto: Privatna arhiva

            U oktobru ove godine navršiće se 20 godina od smrti ovog velikog čovjeka i sportiste. To je i povod za ovu priču.

            – Moj brat i dalje živi, kaže njegova sestra, profesorica Milena Tomović dok joj jedna suza iskri u oku. Pamte ga i porodica i rodbina, pamte ga Štavna i Lijeva Rijeka, Kom i Durmitor… Pamte ga drugovi iz JAT – a gdje je radio, učesnici tradicionalnog Memorijala „Vera Vincek i Pavle Milošević“, njegova mezimica Iva, znani i neznani.

            Profesorica Milena je svom bratu posvetila veliki broj pjesama kao i knjigu „Ptice, sklanjajte se“. – On je moja vjećna inspiracija. Zato što je volio vrhove, zato što je ostao na vrhu… Zato što je slavu svoje Štavne, Lopata i Crne Gore s ponosom pronosio svjetskim vrhovima. Zato što je bio veliki istinski brat i čovjek, priča Pavlova sestra.

            – I dok smo odlazili iz njenog doma, na stolu su ostali albumi prepuni fotografija i novinskih tekstova. Sa kćerkom Ivom, sa braćom i sestrama, sa brojnih ekspedicija, sa školskim drugovima, prilikom dobrovoljnog davanja krvi…

Suze od kamena

            Kažu da ničija duša ne plače i krvari kao sestrina. Zna to najbolje Pavlova sestra Milena Tomović koja već dvadeset godina piše stihove posvećene „najboljem bratu na svijetu“ kako kaže.

            – Znam ja da je svakome njegova tragedija najteža i da vrijeme čini svoje, ali moja duša je i danas ranjena, moje suze su od kamena, priča tiho. I dalje me boli saznanje da je moj Pavle zauvijek ostao u ledenoj himalajskoj pustinji. Tješi me, ipak, to što ga njegovi drugovi alpinisti ne zaboravljaju, što se u dokumentima CANU predstavlja kao jedan od najuspješnijih crnogorskih planinara, što će mu se Glavni grad odužiti tako što će mu dati jednu ulicu. Eto zato pišem.

Pavlovim i Verinim stazama

            Planinarski savez Crne Gore, Planinarski sportski klub „Kom“, Turistička organizacija Andrijevice, planinari beogradskog JAT – a i brojni prijatelji Pavla – Dragana Miloševića svake godine organizuju Memorijal Vasojevićkog Koma „Vera Vincek i Pavle Milošević“. Tako će biti i ove godine…

Na godišnjici Pavlove smrti; Foto: Privatna arhiva

            Riječ je o svojevrsnoj turističkoj promociji Komova, pričaju mnogi učesnici ovoga pohoda. Jer dođu planinari iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Engleske, Slovenije, Francuske… Prošle godine na Štavni odakle se kreće na prelijepe Komove se, recimo, okupilo više od 1500 učesnika. Nema razloga da tako ne bude i ove godine…

Ulica Pavla Miloševića

            Pavle Milošević – zaljubljenik u prirodu i plave visine uskoro će dobiti svoju ulicu u Podgorici, obavijestila nas je Milena Tomović.

            Naime, u oktobru će se navršiti dvadeset godina od njegove smrti, pa je postupak za određivanja ulice u proceduri, kaže ona, srećna što joj se ispunila sestrinska želja.

            I zaslužio je… Zato što je osvajao Monblan, Kilimandžaro, Akonkagvu i mnoge druge svjetske vrhove, što je išao u pohod na Himalaje i maštao da osvoji Mont Everest, zato što je neizmjerno volio svoju Crnu Goru i uvijek joj se vraćao…

Piše: Jovan Stamatović

Izvor: Planinarske novine

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime