Retko se ukazuje prilika da o stvaralačkom izrazu prijatelja treba da javnosti date svoj sud. Za opus Mladena Blaževića je to i lako i teško. Tačnije rečeno, zahtjevno i kompleksno sagledavanje njegovog umjetničkog izkaza. Naime, Mladen Blažević je neobično – običan crnogorski umjetnik. U neprestanoj je stvaralačkoj akciji, bilo da se radi o slikarskom, multimedijalnom ili pak, književnom izrazu. Jednostavno, mojkovački akademski slikar „živi da bi stvarao“. Napokon,  poput boja i formi njegovih autorskih ostvarenja prepoznatljivih u slikarstvu i (ne)ostvarenih ideja u multimedijalnom i savremenom digitalnom kosmosu, njegovi stihovi stavljeni su na uvid javnosti na prostoru kome gravitiraju stanovnici nekadašnje, prethodne Jugoslavije. Ljubavno-informativna poezija, Mladena Blaževića u većem obimu nastala je prethodnih petnaest-dvadeset godina. Pjesnikov opus i tada, pa ni danas nije izgubio na aktuelnosti. Blažević je manirom iskusnog inženjera informatike predvideo „informatičku mećavu“ i spoznao značaj informacija u savremenom kompjuterskom životnom okruženju. Naslovi njegovih stihova ukazuju na pjesnikovo proživljeno i doživljeno: Lokacija, Javnost, Brzina, Kerozin, Moda, Sastav, Horizont, Fauna, Pripadnost, Situacija, Havarija, Lov, Sekunda, Stanje, Saobraćaj, Vanzemaljka, Boja, Krug, Džentlmen, Original, Rotacija, Etar, Mutant, Identitet, Profesija, Odluka, Beskonačnost, Percepcija, Kompas, Otkriće.

U stihovima je pjesnik tražio i pronašao odgovore na gotovo sva pitanja postojanja i opstajanja čovjeka ukazujući široj javnosti na značaj osjećanja sazdanih u čovjekovom biću. Posebno ljubavi. Blažević ide korak dalje pa tom neopisivom čovjekovom osjećanju u svojoj poeziji dodaje ono „multimedijalno“ i nadasve precizno – pojam brzine. Brzina se „ušuškala“ , (ne)vidljivo u redove i između, u sve ispisane stihove. Pod brzinom se u najširem smislu označava promjena neke veličine u jedinici vremena. Međutim, pojam brzine može da se sagaledava i kao konstantna brzina koja je za sve trenutke intervala jednaka (ima isti intenzitet i smjer). Kao takva, sa svim karakteristikama brzina je opsesija Blaževiću. To dokazuje i u doktorskom radu koji uskoro treba da odbrani. Smatra se da je brzina nešto što čovjeka drži u životu. Pjesnik je poistovjećuje sa pisanjem „čelično jakih“ stihova. Koliko mu ona znači otkriva ispisujući da je brzina mašina koja pjeva sazdana od čelika i žice.  

Čule mašine i pjevat je znaju

Bruje o nama jure ne staju

Pjesnikovi stihovi danas su dostupni javnosti. Baš kao i informacija koja traži put do čitalaca, slušalaca, gledalaca, društveno-umreženih internet korisnika. Njegovo poimanje etra u kome posebno mjesto zauzima ona, povezano je i sa prirodom (kiša, vjetar) i sa običnim stvarima (kišobran) koje su ponekad potrebne za životnu svakodnevnicu.

Vrh njenog kišobrana

Uhvatio je nepoznatu frekvenciju

Nebo se pretvori u uho i sve je čulo

Kiša se napravi luda

Vjetar odnese kišobran

Javno govoriti o nekome ili o nečemu, pritom ne štedeći ni druge ni sebe za pjesnika je imperativ. On piše:

 Javno govorim o tebi

Nestaloj iz glave ludaka

Ukazujemo i na „originalno“ pjesnikovo poimanje „mode“:

Od onog tvog krokodila

Napravit ću ti tašnu i čizme

Pa da prošetamo

Naslovna strana zbirke: Ljubavno informativna poezija

Blaževićevi stihovi obiluju  konstrukcijama kao što je četvrtasti točak, alkoholna isparenja, vrebaju te nakaze, tvojastije i mojastije, glava ludaka . „Slikarskim genom“, nadahnuto, „boji“ riječi. Za njega su stihovi poput predjela islikanih na platnu. Mars u crvenom“,  „more je na pruge“, „planina je od somota“, „rijeka je vezana u rep“, ekvator je od svile, a u jednoj pjesmi kao da namerno ukazuje na sopstveni karakter  i u tome, književno, i uspijeva ispisujući riječi:  tvojeglav, tvodoglav, tvozobrazan, tvoličan, tvolirant, tvoksibilan. I u pjesmi pod nazivom Havarija Blažević je, igrajući  se slovima dočarao to stanje u čovjekovoj duši kada je i ljubav u „kvaru“.   

Neko me gurnu

I

O se skotrlja niz padinu

V se uhvati za led i slomi

L se zakači za dalekovod

T se ispretura

I  propade u snijeg

M se uplete u mrežu pauka

E se raspade

Oni koji, poput mene, poznaju lično cetinjskog akademca i magistra, beogradskog doktoranda, mojkovačkog umjetnika u Mladenovim stihovima nedvosmisleno prepoznaju i njegov karakter ličnosti.

mr Mladen Blažević

Jednostavnost, jedinstvenost i nada sve originalnost kada je u pitanju oblačenje, zatim hobi, oličen u vožnji oldtajmera, kartinga ili bicikla mojkovačkim stazama pa sve do ispjevanih stihova u pjesmi Original.

Pjesma o tebi

 Ne mora da bude prava

Može da se razlikuje

 Od drugih pjesama

Da nema slovo

Da nema riječ

Da nema stih

Da nema strofu

Ili u pesmi Džentlmen:

Među nama je ponor

Prvi skačem u vječnost

Izvolite molim

Dame imaju prednost

Čitajući Blaževićevu zbirku ne možemo a da se ne otmemo utisku da je pjesnik uspio da u zbirci Ljubavno-informativna poezija „pošalje informacije“ javnosti. Da u malo riječiispjeva životnu istinu.  I svoju istinu. Bez obzira gdje se nalazio. Na kom području, u kojoj oblasti, u kom rejonu, u kom kraju, na kom mjestu, na kom predjelu, na kom području, u kojoj zoni odnosno na kojoj bio lokaciji…

Bio sam jednom

I ti si bila

Bio sam na Mjesecu

I ti si bila

Bio sam u zemlji čuda

I ti si bila

Bio sam na kraju svijeta

I ti si bila

Bio sam u blizini

I ti si bila

I ništa

Na kraju, uvjeren sam da će Mladen Blažević u godinama koje dolaze imati inspiraciju i za druga književna ostvarenja. Da će od ovih nadahnutih stihova ipak biti nešto. I to na pjesnikovoj postojećoj lokaciji. Podbišće, Mojkovac, Crna Gora. A i šire!

Piše: doc. dr Mirko Jakovljević, komunikolog

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime