JEDINA

Ljepotom zvala si k sebi i oči bi te pile.

Nekom si bila drug, nikome više od toga.

Bijaše tvoje vrijeme, čežnje su momačke vile.

Nijesi bila spremna da imaš koga svoga…

Dio besanih noći i mjesec zate je pio.

Usnule sjenke žudnje lile su sa svih strana.

Grlilo te je sunce, vjetar mazio, krio.

Bila si jedina, jedna, od boga takva dana…

MIRIS ŽENE

Mirisom žene se javljaš u slici koju pratim.

Ledenim dahom rojiš, nekoga držiš pod ruku.

Slučajan susret, eto, da se u ljubav vratim.

Zavičaj tiho spava sanjajuć’ topliju luku…

Pogledom načinješ bezdan prolazom mimo mene.

Sve je tek samo dodir slučajnog nebeskog čara.

Vrtložiš moje misli i uzdah čežnje krene.

Trenutak pratiš i ti, gaziš ivicom žara…

NEDJE STANUJE OČAJ

Stopama tvojim gazim, prošlosti tražim trag.

U njoj bijaše to, što čežnjom srce dira.

Bijasmo rosno mladi i javom dodje vrag.

Sve se srušilo lako, ko da je od papira…

Pomislim nekad na to, dal’ i tebe prošlost muči.

Moja su lutanja tu, još uvjek dirnu snove.

Bolno je što te nema, a život bolom uči.

Jutro donosi novo, prošlost uporno zove…

DRHTAJ ČEŽNJE

Žubori sila nježna, mislima pravi put.

Prišla si sasvim blizu i željama se maziš.

Pahulje gradom viju, srce ti traži skut.

Korakom hvataš šum po kome mirno gaziš…

Čakam te na kraju snova, skoro ćemo se sresti.

U tihom bdjelju srca ljubav nalazi trag.

Možda će tvoja čežnja u moje krilo sjesti.

Drhtaj ti prolazi tjelom, nekom sam mnogo drag…

Piše: Budimir Vukadinović