Selo ušuškano okolnim brdima privilo se uz bistri vodotok Kanjske rijeke. Četrdest novih kuća, isto toliko domaćinstava, uglavnom staračkih. Povrće iz Kanja, u prvom redu paprike, praziluk i paradajz prepoznatljivi su kvalitetom na Bjelopoljskoj tržnici.

Predanje govori da je nekad davno ovdje bilo puno kovačnica u kojima je kovan poljoprivredni alat, ali i mačevi, oružje srednjovjekovnih ratnika.

Priča je priči dodavala zamagljeno predanje da je KOVANJE mjestu podarilo ime Kanje. Tu legendu sam sedamdestih godina dvadestog vijeka čuo od sedamdestogodišnjeg Ibrahima Topuzovića. „Pričao mi je moj đed koji je živio, skoro devedest godina, da je njegov đed pamtio mjesta na kojima je bilo ostataka ognjišta na kojima se kalilo gvožđe. I naziv susjednog sela Dobrakovo, potvrđuje legendu da se ovdje nekad – dobro kovalo, kazivao je Ibrahim.

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime