UMIRU CRNI BOROVI

Prije, kako se procjenjuje, pet vjekova, na jednoj zaravni, površine jedva 16 hektara, što se nekim čudom umiješala u iskonski rat bistre Tare i gotovo vertikalnih stijena, uz Đavolje lazi, gdje počinje kanjon čuvene rijeke, začeta je prašuma crnih borova – Crna Poda. Danas ta posebno zaštićena, čudesna šuma, što je preživjela i ratove, i hirove prirode i testere, jedinstvena čak i u planetarnoj ravni, vodi bitku koju neće moći dobiti.

  • Crni borovi u Crnim Podima umiru. Većina je proživjela svoj vijek, truli, suši se i pada, i tu se, nažalost, ništa ne može promijeniti. Stara stabla padaju u svim šumama i to je normalno. Problem Crnih poda je što stare nema ko da zamijeni, nema podmlatka tako da je nestanak prašume neminovan, i sve je očigledniji i brži. Crna Gora će iz registra svojih prirodnih bisera, voljom prirode morati da, relativno brzo, briše jedan poseban –prašumu u kanjonu Tare, tvrdi inžinjer šumarstva, Dragoljub Marković.
Još se drži – Dragoljub Marković pored najdebljeg bora prašume

On kaže da je, bez detaljnih istraživanja,  nemoguće procijeniti da li će se to desiti za pet, deset ili, u najboljem slučaju, pedeset godina, ali da to gotovo da i nije bitno.

  • Deset ili pedeset godina –to su vrlo kratki periodi u životu jedne prašume, zato i kažem da će vrijeme kad većine borova u Crnim Podima više neće biti doći  relativno brzo, objašnjava Marković.

Od mještana Dobrilovine i Bistrice, susjeda prašume, mogu se čuti priče da je, u zadnjih nekoliko godina, palo ili se osušilo najmanje stotinu borova, što je za prašumu veliki gubitak. Oni tvrde da u Crnim podima gotovo da i nema zdravog bora, da svi trunu…

  • Činjenica je da je u Crnim podima izraženo truljenje borova, koje po pravilu počinje s vrhova stabala, vjerovatno zbog prolaska vode kroz neko oštećenje. Nemoguće je, međutim, bez detaljnog istraživanja, govoriti u kojoj mjeri je šuma pogođena tim problemom, od kojeg se stara stabla teško brane, prokomentarisao je Marković mišljenje mještana tog dijela Potarja.

Ukoliko su mještani Dobrilovine i okolnih sela zaista u pravu, onda je agonija crnih borova u Crnim podima mnogo bliže kraju, nego što to Marković dosta oprezno nagovještava. U NP „Durmitor“, u čijem sastavu su i Crna poda, znaju, naravno, za postepeno nestajanje prašume, ali ne znaju u kakvom se stanju ona danas nalazi, da li je, pored godina, muči i neka bolest, niti koliko bi još mogla trajati.

  • Već duže vrijeme stručnjaci nijesu ulazili u prašumu. U proteklih deceniju i više nije rađena nikakva analiza njenog stanja. Nijesmo je ni planirali mada bi je, možda, trebalo raditi, u više navrata su govorili iz Nacionalnog parka, uz konstataciju da je očigledno da prašuma prirodno izumire, da je prisutno truljenje, te da je bukva, koja je, inače, u početku samo naselila čistine u Crnim podima, u zadnje vrijeme dosta brzo potiskuje crni bor.
Pao pod teretom godina – Crni bor nakon pet vjekova života

 Tako „temeljan“ uvid nadležnih u stanje prašume, radi čije zaštite su, da podsjetimo, zabranili svojevremeno kajakašima da pored nje plove Tarom, navodi na varljivu pomisao da su je možda već otpisali. Nije, međutim, baš tako. Ništa se tu, po mišljenju stručnjaka,  ne može ni uraditi sve i kad bi se htjelo. Viša sila, volja iste one prirode koja je stvorila prašumu sada je uništava i kvari sliku Nacionalnog parka „Durmitor“, kakvu je, svojevremeno, nimalo lako stvarao i u svijet slao, jedan od ranijih direktora, Mile Stijepović…

Prašuma crnih borova u Crnim Podima je još tu, dvadesetak kilometara nizvodno od Mojkovca, jedinstvena i u starosti. Neki borovi dostižu 51,5 metara visine, a najdeblji je prečnika 144 santimetara. Takve je teško nači bilo gdje drugo. Ako ništa drugo, prašuma pod stare dane zaslužuje malo više pažnje i poštovanja. I stručnjaka, ipak, koliko da se zna kako podnosi zadnje dane,  i svih onih kojima je priroda pri srcu.

 JOŠ KOLIKO BOROVA?

Prije dvadesetak godina ing Dragoljub Marković, s kolegama iz Instituta za šumarstvo, prebrojao je i premjerio svako stablo u prašumi. Bilo ih je ukupno 6.570. Crnih borova bilo je 1.368, bukve 4.860 o ostalo su podijelili javor, trešnja i cer. Od ukupno 15.000 kubika drvne mase, 11.000 je pripadalo boru. Danas niko ne zna koliko ih ima.

  • Mi nemamo tačnih podataka koliko je borova ostalo u Crnim Podima, kažu u Nacionalnom parku.
Detalj iz prašume

Koliko god da ih ima sigurno ih je mnogo manje nego na pomenutom popisu. Veliko klizište, 24.novembra 2006.godine, prašumi je, u trenutku, uzelo 500 kubika bora i nešto malo bukve. Klizišta su, inače, godinama aktivna i, s vremena na vrijeme, spuste poneki bor u Taru. Ta stabla niko nikada nije brojao, kao ni ona što padaju u dubini prašume koja će, bez borova, postati obična, mlada bukova šuma.

NEMA POMOĆI

Na naše pitanje da li se Crnim Podima može pomoći sadnicama, Marković je rekao da to nije moguće.

 – Prirodni uslovi u Crnim Podima su se, očigledno, prilično davno promijenili. Sada ne odgovaraju boru već najviše bukvi. Na to mi ne možemo uticati. Uostalom, prašume se ne mogu vještački gajiti i održavati, njih stvara priroda a ne čovjek, on može samo da ih uništi, kazao je Marković.

Piše: R. Ćetković

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime