U Kasabi se nije znalo ko je bio ljepši, Zaim beg – Kasablija, ili prelijepa Hajka, koju su svi begenisali, ali je on najviše begenis'o i za njom uzdisao. Za njom bi se, kada bi kroz Kasabu prošetala u pirgastim dimijama, vitka i visoka, zanosila svoje skladno tijelo, sa dugačkim pletenicama niz leđa, koje su se spuštali do tankog struka, sa povezanom bijelom maramom preko visokog čela, kao golubica koja bi svojim igrarijama naginjala krila i tijelo, čas na jednu, čas na drugu stranu, u potrazi za svojim golubom, okretale i uzdisale sve Kasablije, u koju su i oni bili zaljubljeni, i staro i mlado. Govorilo se i da se pod njenim gracioznim hodom i korakom i kaldrma talasa. Mnogo je truda uložio da se dokopa Hajke, koja je svjesna svoje ljepote, poput boginje Afrodite, bila puna sebe, kao da je čovjek nije zanimao, puna dostojanstva i uzvišenosti, uzdignutog čela i pogleda, koji je zamicao preko brda i planina, izgledalo je kao da gazi nasumice. Susretao se sa njom u Kasabi Zaim beg – Kasablija, ali ga ona ne bi ni pogledom udostojila. Smišljao je siromah, lijepi Zaim beg – Kasablija način kako da osvoji srce ljepotice Hajke. Neko mu je iz Kasabe rekao da ona uživa uz zvuke šargije, prosto pada u trans, kada je šargija „prodrma“. Sreća mu se osmjehnula, jer je Zaim beg – Kasablija bio virtuoz u sviranju šargije, i pjevanju ljubavnih pjesama. Lomio se Zaim beg – Kasablija da li smije da dođe pod njen pendžer, zasvira šargiju i zapjeva. Lomio se lomio, i prelomio. Tek što je suton savladao Kasabu, stiže Zaim beg – Kasablija pod Hajkine pendžere. Udari po šargiji i staroj ljubavnoj pjesmi iz srca Otomanske Bosne. i samom begu su toliko nabujale emocije da je jedva zaustavio suzu u svom krupnom plavo – smeđem oku, pogotovo kada je vidio Hajku na pendžeru kako ga gleda i drži ruku na srcu, kao da ga pritiska da ne iskoči. Iz susjednih kuća istrčala je omladina, đevojke u dimijama a mladići u crvenim fesovima sa resama koje su visile niz vrat. Za tren se pred Hajkinom kućom razvezlo kolo i zaorila još jača i glasnija pjesma, koju su, poigravajući u kolu, pjevali i ostali. Zaim beg – Kasablija nije patisao više od sata, svirajući i pjevajući, zajedno sa omladinom, koja ga je pratila kolom i njegovom pjesmom. A, Hajka je sve dublje i dublje uzdisala, pokrivajući srce i drugom rukom, čedna pogleda i osmijeha, ne sklanjajući se sa pendžera. Hajka je već smekšala svoje srce, i svoju oholost zamijenila potajnom žudnjom za Zaim begom – Kasablijom.

                    Nakon završetka ovog veselja, Zaim beg je, umoran i uzrujan, objesio šargiju o rame, čežnjivo pogledao Hajku, i pošao, a ona mu je uzvratila blagim osmjehom, i odmah zatvorila pendžer, satrta osjećanjima za Zaim begom. Poslije kraćeg vremena su se ponovo sreli u Kasabi.  Ovog puta Hajka je bila prizemnija, ali i dalje na izvjesnom odstojanju. Više puta bi prošetali Kasabom i popričali. Zaim beg joj je diskretno saopštavao svoje simpatije. Hajka ga je samo pogledivala i tiho uzdisala, skrivajući svoja osjećanja prema njemu. Govorila mu je kako je još rano za simpatije, mogu samo povremeno družiti, pa i kafu popiti u krčmi. Očigledno, prelijepoj Hajki se mnogo dopadao ovaj ljepotan, ali je željela da provjeri iskrenost njegovih osjećanja prema njoj, da još pričeka, jer je u čekanju ljubav slatka, narasta, i taloži se u srcu. Dogovorili su se da za dva dana prošetaju Zaim livadama. Šetajući pored breza, prelijepa Hajka se divila njenoj ljepoti, govoreći da prvi put gleda ovakvu brezu. Zaim beg – Kasablija joj je sve ispričao o brezi i klupi. Predložio joj je da sjedu na klupu, a prelijepa Hajka se nećkala, govoreći da će to drugi put učiniti, a sada joj više odgovara da malo prošetaju cvjetnim livadama, da se nadiše cvjetnog mirisa, koji su joj oblagali dušu i srce. Zaim – beg  Kasablijski je znao za čarobne moći klupe i breze i stalno je navaljivao da sjednu. Nakon duže šetnje i  ubjeđivanja uspio je da je namami, i sjeli su  ipod breze na klupu. Poslije kraćeg razgovora, u Hajkino srce kradomice se, za tren, uvukla prava ljubav prema Zaim begu – Kasablijskom, što za sada nije mogla ni zamisliti, uvjerena da bi to bilo preuranjeno. Ali, sve se završilo iznenada i nepredvidivo za Hajku. Nikako se nije mogla suprostaviti svojim ljubavnim osjećanjima, kao da je zamađijana, iako je istinski gajila strasna osjećanja prema Zaim begu. Tako se na toj klupi, pod brezom, rodila žarka ljubav između prelijepe Hajke i lijepog Zaim bega – Kasablijskog. Od tada je potekla priča, koja traje mnogo godina, da i breza i klupa imaju neku natprirodnu moć, da spaja ljubavi, kojih ne bi bilo, ako ne sjedu ispod breze, I to se kroz vrijeme dešavalo. Mnogi parovi kada su se đevojke opirale, ako bi sa momkom sjedali ispod breze na klupu, izlazili su kao strasni ljubavnici, koja je trajala do kraja života, kao što je Hajkina i Zaim bega – Kasablijskog. Učenici su saznali da su Goga i Žaja sjeđeli na klupi ispod breze, jer  se šuškalo da se i Goga duže opirala Žaji, i tu započeli svoju ljubav. Sami Bog zna koliko je parova iz Kasabe prošlo ispod breze, bez koje se nije mogla začeti ljubav. I Mijan je znao za tu priču o brezi.

                Jednog dana, među učenicima na Zaim livadama, bila je i Caca. Učila je biologiju, a Mijan istoriju. Mijan joj je dosta nespretno i nesigurno prišao i stidljivo joj rekao:

                    – Učiš biologiju, a ja istoriju. Da sam ponio biologiju mogli bi učiti zajedno.

                  – Ja najbolje učim sama – odgovori Caca.

                  Mijan je razumio njen odgovor, i snebivajući se predložio joj da malo prošetaju, da naprave pauzu. Ona se složila, ali samo kratko, ima puno da uči. Mijan se zbunio, srce mu je zatreptalo od siline osjećanja koje je gajio prema njoj, ponestale su mu riječi,i prosto nije znao šta da joj kaže. Nakon kratke šetnje u kojoj su razmijenili nekoliko riječi, uglavnom u vezi škole, Mijanu pade na pamet breza, pored koje su lagano prolazili, i predloži joj:

                – Hajdmo da sjedemo pod brezu, da malo odmorimo.

                – O, ne, hvala Mijane, znam za jadac. Možda ću jednog dana sjesti sama, a možda neću, a danas neću s tobom nikako, niti bilo sa kim drugim –  resko i odlučno mu odgovori.

                Nakon takvog odgovora, Mijan odjednom odskoči u stranu od Cace. Ljutnja i bijes su potisnule emocije prema njoj. Učinilo mu se da ga je svojim ranijim toplim osmjesima vukla za nos. Umalo se suzdržao da joj ne opali šamarčinu. Brzinom je oskakutao do stana. Razmišljao je o Caci i njenom postupku. Da li da joj oprosti ili da pokuša ponovo – razmišljao je. Ona je bila fino vaspitana đevojka, po strogo tradicionalnim nadzorima, knjiga joj je bila na prvom mjestu. Poticala je iz jedne dosta siromašne porodice iz obližnjeg sela. Uz to, bila je strogo odlučila da će da završi fakultet. Iako joj se Mijan dopadao, sve je potisnula u stranu, učenje joj je bilo prioritet. Ipak je odlučio da više ništa ne pokušava niti kod Cace niti kod bilo koje druge koleginice. Tako je Mijan pri prvom ljubavnom pokušaju doživio neuspjeh. Naravno, nije mu bilo svejedno, ali je i to prebolio. Nije bio jedini koji je doživio takav ljubavni hendikep, pa mu je to, u nekom smislu, predstavljalo utjehu.

                                                              Piše: dr Mihailo Čabarkapa

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime