Postavgustovskoj Crnoj Gori umjesto civilizacijsko – emancipatorskih i evropsko – prosvjetiteljskih vrijednosti – kao paradigma, kao političko – kulturološki, kao duhovni, a suštinski klerikalno-svetosavsko-fundamentalistički model svijesti pokušava se etablirati svjetonazor “iz glave jedne kašike”. Na svetosavsko – kolektivno – mitomanskoj sabornosti, projektuje i praktikuje se veliko – nacionalni iracionalni pristup definisanja i “rješavanja” gotovo svih pitanja društva. Sledstveno tome model ritualne obrednosti “jedne kašike” obesmišljava racionalno-kritičko-naučne vrijednosti, tumačenja svijeta i pojava u njemu.

Paradigmatičnost forsiranja “sveideologeme” jednog “sveta” kao nadnaravni recept, “rješenje” i spas, kontinuirano činodejstvuje, zavodi, manipuliše i krivotvori. ,,Jedna kašika“ kao lijek svih problema nudi se od strane učiteljice đeci na molebnu, da se mole i kleče ,,za dobro učenje“. Može li paradigmatični klečeći stav i lice pripijeno uz crkveni pod izrasti u uspravan dijaloški stav prihvatanja različitosti, ili je to vrhovni kriterij poželjnog neupitanog stada. Znači, kolokvijalni karakter ,,jedne kašike“ sa sve dogovaranjem vlade sa popovima u manastirima, problematizuje čitav spektar pitanja vrijednosnog karaktera civilizacijskih dimenzija koje ne poznaju ovaj model sastavljanja vlade, ,,dobrog učenja“ i ,,srećnog početka škole“. Suštinski i projektno nakon litijaško-političkog ,,događanja naroda“ ,,kašika“ strategijski prelazi na novi nivo igre ,,događanja đece“ čiji je cilj inženjering ,,vjerskog genoma“ odnosno neupitane proizvodnje saglasnosti sa klero-nacionalnim tumačenjem svijeta i čovjeka u njemu. ,,Jedna kašika“ priziva kvazireligijske moći kazni za neposlušne, krivovjerne i samosvjesne, sa sve pratećom i prijetećom retorikom novouspostavljenih mantri činodejstvija velikosrpskih popova.

,,Jedna kašika“ kao dominantni koncept vladajuće parlamentarne većine izraz je političko-kulturološkog i sociološkog pogleda tumačenja sfere javnosti. Takvo stanje duha ,,jednu kašičicu“, tamjan, vjeru, božju vakcinu i frekvencije crkvenih zvona, nasuprot medicini, nudi kao ,,lijek“ za virus koronu. Rezultati asimetrije vjerujućih i zaraženih su vidljivi i u broju egzaktni. Iz jedne kašike proishodi ,,istina“ o muslimanima kao lažnom narodu, crnogorcima kao kopiladima i vještačkoj tvorevini, oslovljavanju hrvatskog novinara ustašom… i tako istina do istine, sa pozivom na mudrost baba kao enciklopedijsko-misaonog mjerila prošlosti i smjera budućnosti duha jedne kašike, čiju je vertikalu najbolje opisao ,,otac srpske nacije“ Dobrica Ćosić riječima: ,,laž je srpski državni interes“.

Suštinski, model ,,duhovne higijene jedne kašike“ kao apologija apostologije saobrazan je i u praksi simetričan modelu jedne nacije, jedne vjere, jedne crkve, jednog jezika – sumarno-koncepta jedne (veliko)srpske države, jednog ,,srpskog sveta“. Kao u mračnom srednjovjekovnom tunelu ,,jedna kašičica“ nekrofilski, anticivilizacijski, prinosi đecu i njihove poljupce na oltar mrtvacu zaraženom od korone, sa sve bizarijama fotografisanja u više navrata i poza nad odrom poglavara koji je ne jednom poricao postojanje korone i njenih posledica.
,,Jedna kašičica“ vjerujuća i ,,svehraniteljska“, pomjera brda i planine, urušava Hipokratovu etiku, falsifikuje crnogorsku etnologiju, običaje i đevojačku crnogorsku vjenčanu estetiku… Malo je slučajnosti da bi se paradigma ,,kašike“ doživjela incidentom ekstremnog klera i ekstremne pastve. Naprotiv, taj duh slavi teroristu Kavaju, kao ,,simbol otpora“, poništava antifašističke tekovine 9.maja, ćutke posmatrajući udare na spomen obilježja revolucionara Drugog svjetskog rata i raskopane grobove crnogorskih vladara.
Finalno, neutemeljenima u znanju, nauci, raciu, demokratskoj i političkoj kulturi, šta drugo, nego prvo ponuditi ,,lijek jedne kašičice“ u kojoj obitava nadprirodna supstanca izliječenja svih boli, grjehova, istorijskih (ne)pravdi, očekivanja, i posebno, i prije i iznad svega, lijek za potiranje identiteta Crne Gore.

Hegemonija, ,,jedne kašike“ velikosrpskog projekta, danas u dvadeset prvom vijeku, umjesto gnoseologije propagira i nudi apostologiju, umjesto saznajne kritike srednjovjekovnu mistiku, umjesto sfere realizma sve jače doze nacionalšovinističkog populizma, umjesto racionalnosti, iracionalnost u kojoj vjera čak pomjera brda i planine. Po ovoj dogmi viševjerujući u zdravlju će pomjerati planine… a ona, svaka k’o i sama Crna Gora, vječna i trajna.

Ne treba zaboraviti, da se stvari od pretjerane upotrebe izližu, što svakako, prije ili poslije, očekuje i (zlo)upotrebu ovovremene klerikalno-zilotsko-političke kašike. Gurajući je sve više svojim podanicima u glavu i grlo ,,jedna kašika“ beskrupulozno i okupatorski poručuje da je Crna Gora srpska država, da je 1918. godina oslobođenja, gurajući tako prst u oko Crnogorcima i njihovom viševjekovnom identitetu i državnosti.

Koliko god nam gurali ne jedan, već sva tri prsta u oko, nijesmo ćoravi da ne vidimo kuda (na)um ,,jedne kašike“ vodi. Svaka neka slična, prethodna kašika, završila je kao zarđali politički servis na smetlištu istorije. Treba li podsjećati na primjere, ili samo reći da svaka zloupotreba takve reciklaže ne može biti sve-tehnološki alat kojim se želi urušiti, odnosno (u)gurati Crna Gora u ,,novi srpski svet“. I ovaj projekat suštinski i civilizacijski, završiće kao i svi prethodni udari na Crnu Goru i njenu istorijsku samobitnost.

Sumarno, takav alat nakon duge višedecenijske neuspješne upotrebe izlizao se a njegova stvarna duhovno-politička sadržina pokazala se prevelikim zalogajem kako za prethodnike tako i za nastavljače reanimacije načertanija, memoranduma srpskog velikodržavlja, čiji se ugasli snovi pod maskom demokratizacije Crne Gore pokušavaju zaliječiti glavom jedne kašike – jednonacionalno-teokratske vlade, jednog eksperimenta neprimjerenog istoriji, tradiciji i kulturi multietničke, multikulturalne, antifašističke i građanske Crne Gore.
Bilo kako, tek fabrikovanje duha mitologije političke apostologije, možda se nekom i učini kao trenutni lijek, ali suštinski, tom ,,lijeku“ davno je istekao rok.

Piše: mr Željko Rutović, sociolog kulture

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime