Mojkovčani bi, u budućnosti, u svoju turističku ponudu, za sada ambiciozno popunjenu izvorima, rijekama i kanjonom Tare, jedinstvenim šumama, planinama i idiličnim seoskim slikama, vrlo lako mogli uvrstiti i podzemni, tajanstveni svijet tog kraja. Imaju do sada evidentiranih, ali ne baš dovoljno istraženih, 36 jama i pećina. Neke od njih, sigurno, imaju i značajan turistički potencijal, smatra speleolog bjelopoljskog PSK“Akovo“, Željko Madžgalj, jedan od ključnih ljudi u timu za izradu speleološkog katastra područja Bjelasice i Komova, koji se svojevremeno radio uz podršku Regionalne agencije za razvoj područja te dvije planine.

-Teritorija mojkovačke opštine je itekako zanimljiva i značajna, kako sa aspekta speleološko-naučnog istraživanja jama i pećina, tako i iz ugla njihove turističke valorizacije. Radi se o vrlo značajnom prirodnom dobru. Višestruko je interesantno nekoliko speleoloških objekata, a posebnu vrijednost ima Čavčanica, ispod samog vrha Mučnice, na Bjelasici, konstatovao je, tada, Madžgalj.

Istraživanje

On je tu jamu-pećinu počeo istraživati 2012. godine sa kolegom iz „Akova“, Mirsadom Badžićem. Godinu kasnije im se pridružio i Željko Barac, iz tek formiranog mojkovačkog speleološkog društva „Brskovo“. Prije njih u Čavčanicu, sa vertikalnim ulazom, niko nije kročio, izuzme li se nekoliko mojkovačkih planinara, koji su se, prije nešto više od dvije ipo decenije, spustili desetak metara unutra, do jednog podesta.

-Čavčanica se nalazi na listi najdužih pećina regiona. Do sada smo istražili, označili i opisali oko 800 metara, a prošli nešto više od kilometra njenih hodnika. Radi se o pećini koja ima jamski, nepristupačan ulaz. Ona, iz speleološkog ugla gledano, ima dva glavna dijela, jamski, koji prati vertikalu, i pretežno horizontalni. Kada je riječ o ovom prvom, vertikalnom dijelu, prošli smo nekih 400 metara raznih prolaza, po vrlo rizičnom terenu sa dosta nestabilnih stjenovitih blokova. Stigli smo do dubine od 150 metara. Tu se Čavčanica završava jednom vertikalom i dvoranom, ali to i ne znači da ne ide dalje, u dubinu. Vrlo je vjerovatno da negdje postoji prolaz koji vodi u još niže nivoe. Što se horizontale tiče, ona je znatno pristupačnija, ima dosta sedimenta, akumulacija vode i obilje pećinskih ukrasa, ispričao je Madžgalj, nakon prvih istraživanja Čavčanice.

Živopisne dvorane

I, kao to obično biva u svijetu speleologa, on je, sa svojim kolegama, podijelio zvučna imena onim dijelovima Čavčanice, koji plijene svojom ljepotom, neobičnim izgledom lii nekim rijetkim podzemnim fenomenom. To je pravo onog ko prvi uđe u istraživanje neke pećine. Uz to ide i neka vrsta slave, ali ona pravim istraživačima nikad nije bila posebno važna.

Istraženi jamski dio Čavčanice završava se na pomenitih 150 metara dubine, dvoranom Gordijev čvor, a do nje vodi vertikala „Jeke“. Ime je dobila po učestalim, jasnim odjecima kojima „odgovara“ na bačeni kamen ili glas. Horizontala Čavčanice, po narodnom vjerovanju, pećine bez dna, blista od ukrasa, posebno „preliva“, naročito u „Dvorani blokova“ i „Harmoniji“. Ta prva prostrana kamena sala dobila je ime po velikom broju odvaljenih stijena, a druga po unutrašnjem skladu i tome što svakoj riječi, svakom zvuku daje određenu, prijatnu melodiju. Te dvije dvorane povezane su mrežom kanala koji se, često, pružaju u više nivoa.

Otključavanje

Upravo taj horizontalni dio pećine na Mučnici, mogao bi se, ali vrlo pažljivo, otvoriti za turiste.

Sa istraživanja

-Radi se o netaknutoj pećini, velike vrijednosti i najbolje bi bilo –što je mišljenje i mojih kolega speleologa, koji su bili u prilici da vide snimljene materijale o njoj –da se što prije zaštiti, kako bi se očuvala njena iskonska ljepota. To, naravno, ne znači da je treba zaključati. Nju bi valjalo pokazati ljudima, turistima, ali to bi trebalo učiniti sa minimalnim intervencijama na terenu, kojih bi, u tom slučaju, moralo biti. Za turističku valorizaciju Čavčanice morao bi se, recimo, otvoriti novi, horizontalni ulaz, jer je postojeći vertikalan i potpuno nepristupačan, kazao je Madžgalj.

U lokalnoj Turističkoj organizaciji su nam rekli da se itekako računa na pećine, kao dio turističke ponude, ali da, prije nego se to dogodi, treba uraditi mnogo toga u oblasti istraživanja i pripreme terena  za posjetioce, nakon čega bi išla i njihova promocija. Čavčanica bi u toj priči mogla imati vodeću ulogu, jer sa nalazi na Bjelasici, planini čija je turistička budućnost već određena.

Jato pećinskih galica

Tokom istraživanja Čavčanice speleolozi su naišli na jato žutokljunih galica, ptica iz porodice vrana, poznatih po izuzetnim letačkim sposobnostima.

U toku istraživanja evidentirano je, po riječima Madžgalja,  jato od oko 50 ptica, koje žive i gnijezde se u pećini. To su žutokljune galice, a ne čavke, kako se u narodu mislilo i po kojima je pećina i dobila ime.

Foto: Mirsad Badžić

Piše: Ranko Ćetković

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime