Civilizacijske, istorijske, demokratske i kulturološke razlike svjedoče između ideje
slobode govora na Agori u staroj Grčkoj, one oličene stajanjem za govornicom
Speakres’ corner u Londonu ili na mreži digitalnog doba XXI vijeka. Samim tim
odgovornost za javnu riječ ne postoji od juče već ona spada u praprobleme zajednice.
Tek, svijet i dalje iz različitih uglova, pobuda i interesa raspravlja o pravnom,
sociološkom i filozofskom ( i ne samo ) uglu gledanja na slobodu govora. U različitim
djelovima svijeta sloboda izražavanja se tumači na različite načine, različito se
sankcionišu i kršenja te slobode, no ono što današnju eru medijskog globalizma spaja
jeste nesumnjivi rast govora mržnje i medijskog nasilja dominantno na društvenim
mrežama.
Evidentno je da se koncept i filozofija slobode izražavanja pod uticajem digitalne agore
izmijenio te otuda često isključivi stavovi dvaju škola, jedne koja govori o „gušenju
slobode govora “ i druge o „ zaštiti društva od opasnosti govora mržnje “. U svakom
slučaju do izražaja, tj. nužnosti i potrebe nameće se pitanje i „ obaveza posebne pažnje
“ prevashodno tehnoloških kompanija koje će morati da zaštite korisnike od štetnog
sadržaja. Riječ je dakako o novim prostorima i novim izražajnim formama gdje je sve
veći broj čitateljskih objava u odnosu na žanrovski jasne novinarske priloge. Sledstveno
rečenom etički principi samoregulacije tradicionalnog novinarstva nijesu današnje
djelujuće forme, što otvara i generiše prostor raznih politika mržnje, nasilja i
diskriminacije. Tako primjera radi umjesto religijskog učenja o svijetu dobra, tolerancije
i pomirljive snage riječi, u ime iste religije širi se mržnja, potiru se moralni zahtjevi
religijskih zapisa zaokruženih u religijski sistem. Tek, doslovni doživljaj slobode u ime
koje se svjesno plasiraju laž, mržnja i neprimjereni sadržaj poništavaju i obesmišljavaju
sami duh slobode pa samim tim i slobode govora. „ Ono što izlazi iz čovjeka je ono što
ga oskrnavljuje. Jer iznutra, iz srca čovjekovog, dolaze zle misli, blud, lopovluk“…
Šta to produkuje i širi govor mržnje? Kao propagandno sredstvo ova vrsta govora utiče
na širenje laži, obmana, huškanja, loših osjećanja, mržnje, stanja straha, panike, do
stvaranja mentalnih stanja kod pojedinaca i društvenih grupa koje prerastaju u agresiju
i destrukciju do organizovanog zla. Treba li podsjećati da konflikti, posebno građanski,
počinju verbalnim sukobima koji se prenose i stvaraju posredstvom medija. Ako znamo
moć uticaja medija te isto tako ako znamo da se nijesu obistinile tvrdnje mnogih

sociologa koji su tvrdili da će širenje naučnog znanja dovesti do slabljenja religijskog
faktora kao bitnog činioca društva, onda se smislenim postavljaju opravdana pitanja
vizije društva u kome svedominirajuću ulogu dobijaju novodigitalne naprave u kome
svaki čovjek sam za sebe ( i za društvo ) postaje medij, i to bez ograničenja, kodeksa i
standarda kojim bi se sankcionisao govor mržnje.
Takav pristup i takvo stanje inauguriše nove komunikacione modele koji uključuju
različite aspekte mišljenja, osjećaja i djelovanja čovjeka preoblikovanog djelatnošću i
porukama novih medija. Ako se prisjetimo Heraklita koji će reći da je sve više „ spavača
“ koji ne prepoznaju glas razuma, onda govor mržnje u medijima postaje opasna
naprava sa kojom čovjek i društvo teško da mogu naći pravi odgovor posebno na kratak
rok.
Kao takva, zlo –upotrijebljena mržnja a posebno u prizmi i situacijama napetih religijskih
i međuetničkih odnosa, mržnja se maskira u navodno odlično rješenje za sve ljudske
nedaće te se finalno uspostavlja materijalizujućim medijima, manipulacije i dominacije
nad kolektivnom psihologijom masa u cilju transformacije politike tj. preuređenja po
modelu poželjnog čovjeka kao političkog bića. Istorija govora mržnje konačno je prikaz
svijeta u kome je čovjek dugo i dugo oblikovan u potrebne

Piše: Željko Rutović