MAJKA

Izvor života. Zakletva. Raširene ruke. Sigurna luka- do poslednjeg daha. Osmijeh koji grije. Poljubac- lijek za rane na duši. Melem za čvorove života. Moje djetinjstvo: čvor do čvora, ožiljak do ožiljka. Melema  nema. Majka je umrla nepune dvije godine nakon moga rođenja. Pokosila je jevtika- bolest pluća za  koju tada nije bilo lijeka. Prva pamćenja mi doturaju slike pogleda koje nijesam tad razumio. Svi su me milovali, darivali bombonom, jabukom, medenjakom- poslasticom koja u tom vremenu biaše rijetkost.

Komšinica Stanojka, imala je šestoro djece, najmlađa Duja bila je moja vršnjakinja. Rodila se u osvit dvadestog jula, a ja istog dana u sumrak. Nju je dočekao sunčan dan, a mene tmurna noć bez zvijezda. Od udara gromova ječala je Planina. Bili su to predznaci naših životnih puteva. Duja je odrastala pod suncem majčine ljubavi, a ja nikad ne saznadoh snagu i toplinu te ljubavi. Jače  od plamena munje pekli su me sažaljivi pogledi, jače od udara gromova potresala šapatom izgovarana riječ -SIROČE.

   E, ta dobra komšinica Stanojka, majka Dujina, uvijek kad bi pravila gurabije- velike kolače u koje je stavljana kocka šećera koja je dodatno mamila – u jednu bi stavljala dvije kocke. Ta je bila namijenjena meni  -SIROČETU. Više puta, dok bih grizao tu poslasticu suze su mi tekle niz lice i kvasile gurabiju.

  Imao sam već šest godina. Otac je pričao da ću uskoro poći u školu.To je u meni izazivalo i strah  i radoznalost. Kad su mi rekli da ćemo Duja i ja ići zajedno do škole pomisao na školu i učitelja bila mi je prijatnija.

   Bio je svetac, crveno slovo u kalendaru. Baka, očeva majka užurbano sprema po kući. Reče mi da će doći tetka i naš stari kum da budu na ručku kod nas. Tata nije bio kući. Bilo je prošlo podne kad sa ocem u kuću dođe nepoznata žena.  Smjerna, sa blagim osmijehom na licu zagrli me toplo. Tijelom mi se razli neki do tada nepoznat osjećaj. Slično osjećanje me obuzimalo kad bih u osami zamišljao da me majka privija na grudi.

   Prolazili su dani, mjeseci, godine. Ona je bila sa nama. Punila  kuću životom. Bila je to očeva nova životna saputnica. Rodila je blizance – djevojčicu i dječaka. Meni sestru i brata.

   Ni u čemu me nije odvajala od Nine i Mina. Zvao sam je kao i oni- MAMA!

Piše: Radomir Perišić

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime