Miodrag Mijo Kovačević, koji nije više sa planinarima je bio prva osoba koja me je uvela u planinarstvo i s kojim sam napravila prve korake po crnogorskim planinama. I tada, 1999.godine, već u sedmoj deceniji kao predsjednik PD Komovi izgarao je od želje i truda da svakog ko je imalo pokazivao interesovanja prema planinarenju zadrži na planinarskim stazama za duži period, što mu je u pogledu mene i uspjelo. Organizovanost i iskustvo u profesionalnom radu iz socijalističkih vremena bio je pravi melem za osnivanje novih klubova.
Mnogim klubovima je pomogao u osnivanju, pa je tako bio i jedan od najzančajnijih pokretača i osnivača Planinarskog, tada društva, a sada kluba „Gorica“ 2001. godine. Uz još nekoliko iskusnih planinarskih aktivista postavljeni su temelji jednog ozbiljnog i dugotrajnog društva. “Gorica“ je od početka imala kontinuitet u radu i entuzijazam koji se nesebično prenosio godinama, dostigavši u dvije decenije skoro 1000 planinarskih akcija u kojima je učestvovalo 400 bivših i sadašnjih članova. Razni profesionalni profili i afiniteti naših članova iskorišteni su za brojne druge aktivnosti koje idu uz planinarstvo, tako da su zavidne visinske rezultate po planinama Crne Gore, Balkana i Evrope pratile i brojne druge aktivnosti, od čega su najznačajnije izdavačka djelatnost i održavanje i promocija planinarskih staza.
Ono što nas prati od početka je naša posvećenost Kučkim planinama iz čega je i nastala naša tradicionalna međuklupska planinarska manifestacija „Dani Gorice na Bukumirskom jezeru” ,izdavanje „Vodiča kroz Žijovo“ i izgradnja planinske kuće Petrović . Zatim tu su i promocije nekolikoprigradskih staza Podgorice (Vežešnik, Malo brdo, Busovnik , Živa i Ilijino brdo) koje su svoj značaj posebno dobile u vrijeme epidemioloških mjera i zabrana. Ponosimo se i što smo domaćini u održavanju dionica planinarskih staza nacionalne mreže na transverzalama PPT“Orjen-Lovćen- Rumija“ i CT-1 Planinama Crne Gore i nadam se za primjer ostalima.
2010.godine „Gorica“ se priključila grupi od 16 društava i klubova predstavnika iz 7 zemalja Balkana koja svake godine organizuje Balkanske surete planinara u drugoj zemlji , a kao organizator dva susreta, na Veruši 2012.g. i na Lovćenu 2017.g., pokazala je svoju sposobnost u organizaciji ovakvih međunarodnih planinarskih susreta i uspješno promovisala crnogorsko planinarstvo izvan granica naše zemlje.
Klub je u dvije decenije prebrodio tri preregistracije od osnivanja (2005, 2012. i 2018.). Zahtjevi za sportsko –takmičarskim disciplinama u planinarstvu (planinsko trčanje, maratoni, hodanje sa krpljama, planinska orijentacija, turno skijanje) uvodi posebnu dinamiku u klubove i predstavlja mogućnost da više prihvatimo i podržimo mlađe članove koji će u budućnosti nastaviti našu planinarsku tradiciju.
Kako će izgledati planinarstvo ili kako će biti organizovano kao sportska i društvena aktivnost za 20 godina teško je pitanje. Uspješnost planinarskog kluba kao amaterske sportske organizacije zasniva se na volontarizmu i velikom entuzijazmu, nesebičnosti i solidarnosti osoba koje vode klub. Mislim da će toga biti sve manje i da će se ljubitelji prirode i planina organizovati privatno, u užim krugovima, ili će postati konzumenti profesionalnih i profitnih organizacija ili agencija. Živi bili pa vidjeli, do tada samo hrabro u nove planinarske pohode i avanture.
Piše: Edita Files Bradarić, predsjednica Kluba
